Website o naslijeđu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju

Od zatvaranja MKSJ-a 31. decembra 2017., Mehanizam održava ovaj website u okviru svoje misije očuvanja i promovisanja naslijeđa međunarodnih krivičnih sudova UN-a.

 Posjetite website Mehanizma..

Stjepan Mesić



Stjepan Mesić je 1990. bio predsjednik Vlade Republike Hrvatske i član Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), a 1991. je bio posljednji predsjednik SFRJ.

 


Stjepan Mesić iznosi sudu svoje poglede o ciljevima i metodama Slobodana Miloševića
: "Srbi u Hrvatskoj su prevareni, jer im je Milošević tvrdio da će svi Srbi živjeti u jednoj državi, te da imaju pravo na samoopredjeljenje, a svijet je varao, jer im je tvrdio da se on bori za Jugoslaviju, međutim, on ju je svim sredstvima razarao."

Stjepan Mesić prepričava razgovor koji je vodio s predsjednikom Predsjedništva SFRJ Borislavom Jovićem, Miloševićevim bliskim suradnikom, o tome zašto je Protuobavještajna služba Jugoslavenske narodne armije naoružavala Srbe u Hrvatskoj te izazivala provokacije:

“Pitao sam Borislava Jovića zašto to oni rade, zašto naoružavaju Srbe, jer doći će do katastrofe i  ukoliko dođe do pravog rata, 10 posto Srba ne može se suprotstaviti ostatku Hrvatske. ”

“Dakle, radite, rekao sam mu, u korist svoje štete, u korist štete vaših sunarodnjaka u Hrvatskoj“.

“Meni je Borislav Jović rekao, nas ne interesira Hrvatska, nas Srbi u Hrvatskoj ne interesiraju, nas interesira Bosna i Hercegovina i to 66 posto Bosne i Hercegovine, to je bila srpsko i to će ostati srpsko.”

Stjepan Mesić iznosi svoje mišljenje o Miloševićevom odnosu s Jovićem: “Borislav Jović nikada nije samostalno nastupao, nije imao nikakve samostalnosti i sve što je radio bilo je u dogovoru sa Slobodanom Miloševićem, tako da sam se ja često puta šalio da kad se morala donijeti neka odluka Borislav Jović je napuštao sjednicu, ispričao se i išao izvan prostorije, ja sam uvijek govorio “pozdravi Slobodana Miloševića.”

Stjepan Mesić, hrvatski predstavnik u Predsjedništvu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) mnogo se puta susreo sa Slobodanom Miloševićem. Dao je potpun i iscrpan prikaz razvoja političke situacije na najvišoj razini koja je dovela do ratova u Jugoslaviji te o ulozi koju je Milošević imao u njihovom izazivanju. Dok se Jugoslavija raspadala, prema Mesiću, Miloševićeva vodeća politika bila je proširiti granice Srbije na štetu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Mesić je izjavio da je sila za Miloševića bila praktična mjera za postizanje tih ciljeva.

Mesić je također naglasio da je u Srbiji Slobodan Milošević imao totalnu kontrolu, čak i nad političarima na najvišem položaju koji su ga pitali za savjet prije donošenja bilo kakve odluke. Mesić je izjavio da je Milošević kontrolirao i vođe srpske manjine u drugim jugoslavenskim republikama.

Mesić je kao datum početka Miloševićeve agresivne javne retorike naveo govor koji je Milošević održao 27. lipnja 1989. na Kosovu prigodom obilježavanja 600.-e godišnjice Kosovske bitke. Milošević je tada rekao da se “svi moraju pripremiti za vođenje borbe,” uključujući oružanu borbu. Prema Mesiću, to je bila prekretnica, jer  “to je prvi puta da je netko u Jugoslaviji spomenuo mogućnost ratne opcije.” Mesić je rekao da su te Miloševićeve riječi bile snažan poticaj onima koji su bili za napuštanje federativnog uređenja.

Drugi Mesićevi iskazi pred sudom o Miloševićevim planovima uključuju navođenje izjave koju je Milošević često ponavljao na sastancima s Mesićem, a to je da on neće dopustiti da dva i pol milijuna Srba živi izvan Srbije ako dođe do raspada Jugoslavije. Mesić je svojim svjedočenjem pokazao da je Milošević djelovao u skladu sa svojim riječima, potičući nezadovoljstvo Srba u vezi sa životom u budućoj neovisnoj Hrvatskoj. Kad su 1990. započeli prvi politički skupovi i sukobi na područjima u kojima su živjeli Srbi u Hrvatskoj, Mesić je pozvao na sastanak sve načelnike općina sa srpskim većinskim stanovništvom kako bi se našlo mirno rješenje. Unatoč njihovog početnog pristanka, naposljetku se nijedan od njih nije pojavio: gradonačelnik Knina Milan Babić, koji će se kasnije potvrdno očitovati o krivnji  za zločine počinjene u Hrvatskoj i svjedočiti protiv Miloševića, vratio se s konzultacija s Miloševićem s porukom da takav sastanak “ne dolazi u obzir.”

Prema Mesiću, srpsko vodstvo je bilo svjesno da su Srbi u Hrvatskoj mala manjina i da bi ih tijekom dužeg razdoblja hrvatske snage porazile. Međutim, oni su bili samo polazište za veći cilj. Prema Mesićevim riječima, “Srbi u Hrvatskoj su trebali biti samo za inicijalno paljenje za rat u Bosni i Hercegovini, da bi rat bio prebačen u Bosnu i Hercegovinu”. Mesić je sudu ispričao razgovor (izvaci iz razgovora su navedeni gore) koji je vodio 1991. s predsjednikom predsjedništva SFRJ Borislavom Jovićem, bliskim Miloševićevim suradnikom, u kojem je Jović priznao da Srbi u Hrvatskoj uopće nisu bili važni, i da je krajnja nagrada bila Bosna i Hercegovina.

Mesić je pružio dokaze koji su dodatno potkrijepili stav Tužiteljstva da je Milošević namjeravao razdijeliti Bosnu i Hercegovina. Mesić je bio jedan od brojnih svjedoka koji su svjedočili o presudnom sastanku koji su Miloševića i tadašnji predsjednik Hrvatske Franje Tuđmana održali nasamo u Karađorđevu, u lovačkoj kući u blizini Beograda u ožujku 1991.  Mesić je izjavio da je bilo lako zaključiti da je na tom sastanku Milošević uvjerio Tuđmana (kojeg je Međunarodni sud kasnije imenovao kao su-izvršitelja etničkog čišćenja u Bosni), da Bosna i Hercegovina treba biti podijeljena između Srbije i Hrvatske. Prema Mesiću, “do Karađorđeva, Tuđman je uvijek bio za to da Bosna i Hercegovina ostane cjelovita, to je bio njegov angažman, to je bilo njegovo zauzimanje za Bosnu i Hercegovinu i prije, ali poslije tog sastanka on je sasvim promijenio mišljenje. Očito da ga je Milošević uvjerio kako se Bosna može podijeliti.” Tuđman je Mesića izvijestio da mu je srpski vođa kazao: “Franjo, ti uzmi Cazin, Kladušu i Bihać [u zapadnoj Bosni i Hercegovini], to je takozvana ‘turska Hrvatska’, to meni ne treba, to možeš uzeti.”

Mesić je također svjedočio o Miloševićevoj izjavi koja jasno pokazuje što je namjeravao s Kosovom. U kolovozu 1990., kad je Mesić izrazio zabrinutost u vezi s načinom na koji se Srbija odnosila prema pitanju Kosova, Milošević je odgovorio, “kad se njih dobro udari po nosu, onda oni slušaju i tako će to biti i riješeno.”

Osim toga, Mesić je sudu iznio svoje mišljenje o Miloševićevom karakteru, kojim je potkrijepio mišljenja drugih svjedoka.  Tvrdio je da srpski vođa nikad nije razmišljao o ljudskoj cijeni svoje politike: ubijenim, osakaćenim i raseljenim ljudima.  Nije pokazivao nikakve osjećaje. “On je imao samo ciljeve koje je ostvarivao.”  Sličan je bio i Miloševićev stav prema podređenima, koje je smatrao potrošnom robom.  “Svoje suradnike je koristio jednokratno: kad bi mu izvršili zadatak, on bi ih uklanjao.” 

Stjepan (Stipe) Mesić je 1992. postao predsjednik Sabora u Hrvatskoj koja je tek stekla neovisnost. Na tom je položaju bio do 1994. Godine 1998., Stjepan Mesić svjedočio je u dva predmeta pred Međunarodnim sudom: od 16. do 19. ožujka 1998. u predmetu protiv hrvatskog generala Tihomira Blaškića, i 20. ožujka 1998. u predmetu protiv Slavka Dokmanovića, lokalnog srpskog vođe u hrvatskoj općini Vukovar. Nakon smrti Franje Tuđmana, Mesić je 2000. izabran na najviši položaj u zemlji.  Mesić je još bio predsjednik Republike Hrvatske kad je 2002. svjedočio u predmetu protiv Miloševića.

Stjepan Mesić je svjedočio od  1. do 3. listopada 2002. godine. Transkripti njegovog svjedočenja mogu se pronaći na stranici Predmeti na ovom sajtu.