Predmet Tadić: Presuda Žalbenog vijeća: Njegova žalba na presudu odbijena, Duško Tadić je proglašen krivim po devet dodatnih tačaka optužnice; Odluka o izricanju kazne biće izrečena kasnije

Den Haag, 15. juli 1999.

JL/P.I.S./419-t

PREDMET TADIĆ: PRESUDA ŽALBENOG VIJEĆA

NJEGOVA ŽALBA NA PRESUDU ODBIJENA, DUŠKO TADIĆ JE PROGLAŠEN KRIVIM PO DEVET DODATNIH TAČAKA OPTUŽNICE;

ODLUKA O IZRICANJU KAZNE BIĆE IZREČENA KASNIJE

Danas, u četvrtak 15. jula 1999., Žalbeno vijeće, u čijem su sastavu sudija Mohamed Shahabuddeen (predsjedavajući), sudija Antonio Cassese, sudija Wang Tieya, sudija Rafael Nieto-Navia i sudija Florence Ndepele Mwachande Mumba, izreklo je svoju presudu po žalbi koju je uložio Duško Tadić i po protivžalbi koju je uložilo Tužilaštvo na presudu Pretresnog vijeća II od 7. maja 1997.

Žalbeno vijeće je odbilo žalbu Duška Tadića po svim osnovama. Međutim, usvojivši protivžalbu Tužilaštva, Žalbeno vijeće je poništilo presudu Pretresnog vijeća i proglasilo optuženog krivim po tačkama 8, 9, 12, 15, 21, 29 i 32 optužnice kojima se tereti za teška kršenja Ženevskih konvencija iz 1949. (član 2 Statuta Međuanrodnog suda), odnosno za hotimično ubistvo, mučenje ili nečovječno postupanje, i za hotimično nanošenje teške patnje ili teške tjelesne povrede ili ugrožavanje zdravlja. Žalbeno vijeće je takođe poništilo presudu Žalbenog vijeća u vezi s tačkom 30, kojom se optuženi tereti za kršenja zakona i običaja ratovanja (član 3 Statuta), naime za ubistvo, i tačkom 31 kojom se optuženi tereti za zločin protiv čovječnosti (član 5 Statuta), naime za ubistvo.

Žalbeno vijeće je za 30. augusta 1999., u 14:30, zakazalo pretres na kojem će se saslušati usmeni argumenti strana o kazni po dodatnim tačkama optužnice po kojima je optuženi proglašen krivim. Tek nakon što donese odluku o kazni po tim tačkama, Žalbeno vijeće će odlučiti o žalbi optuženog na Presudu o kazni koju je Pretresno vijeće izreklo 14. jula 1997.

ISTORIJAT POSTUPKA

Prema navodima optužnice, Duško Tadić je učestvovao u napadu na bosanske Muslimane i Hrvate u opštini Prijedor, Bosna i Hercegovina, 1992., i njihovom zarobljavanju, ubistvu i zlostavljanju U optužnici se tereti na osnovu individualne krivične odgovornosti (član 7(1) Statuta) po ukupno 31 tački, za:

Zločine protiv čovječnosti - progoni na političkoj, rasnoj i/ili vjerskoj osnovi, ubistvo i nečovječno postupanje;
Teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. – nečovječno postupanje, hotimično ubijanje, mučenje ili nečovječno postupanje, hotimično nanošenje teške patnje ili teške tjelesne povrede ili ugrožavanje zdravlja; i
Kršenja zakona i običaja ratovanja – okrutno postupanje i ubistvo.

Optuženi je uhapšen 12. februara 1994. u Minhenu, Njemačka. Prilikom prvog stupanja pred sud, 26. aprila 1995., izjasnio se da nije kriv po svim tačkama optužnice. Suđenje je počelo 7. maja 1996. pred Pretresnim vijećem II, u čijem sastavu su bili sudija Gabrielle Kirk McDonald (predsjedavajući), sudija Ninian Stephen i sudija Lal Chand Vohrah. Dana 7. maja 1997., Pretresno vijeće je optuženog proglasilo krivim po devet tačaka i djelimično krivim po dvije tačke, za:

Zločine protiv čovječnosti – progon na političkim, rasnim i/ili vjerskim osnovama, nečovječno postupanje; i
Kršenja zakona i običaja ratovanja – okrutno postupanje.

Dana 14. jula 1997., Pretresno vijeće je naložilo da se sve kazne, od kojih najveća iznosi 20 godina, služe istovremeno.

I optuženi i Tužilaštvo su 7. maja 1997. uložili žalbe na presudu Pretresnog vijeća. Optuženi je takođe uložio žalbu na presudu o kazni. Nakon toga, najveći dio vremena utrošen je na postupak povodom zahtjeva optuženog da mu se odobri uvođenje dodatnih dokaza, tokom kojeg su obje strane tražile veliki broj produženja rokova. Žalbeno vijeće je od 19. do 21. aprila 1999. saslušalo usmene argumente po te tri žalbe.

Nalazi Žalbenog vijeća

Žalba optuženog

Presuda Žalbenog vijeća izriče se po dvije osnove po kojima je optuženi podnio žalbu. Žalbeno vijeće nije dalo dozvolu da žalba obuhvati još jednu osnovu koja se tiče ponašanja bivšeg advokata odbrane is toga se ta osnova ne pominje u presudi. Žalbeno vijeće smatra sljedeće:

Nije prihvatljiva tvrdnja optuženog da je narušeno njegovo pravo na pravično suđenje jer nije postojala “jednakost sredstava” između optužbe i odbrane zbog preovlađavajućih okolnosti pod kojima je vođeno suđenje; i
Pretresno vijeće nije pogriješilo zaključivši da se van svake razumne sumnje osvejdočilo da je optuženi kriv za ubistvo dva muslimanska policajca.

Protivžalba optužbe

U vezi s pet osnova protivžalbe koju je uložila optužba, Žalbeno vijeće smatra sljedeće:

U Bosni i Hercegovini je postojao međunarodni oružani sukob i kao posljedica toga primjenjuje se režim teških povreda Ženevskih konvencija iz 1949. Štaviše, žrtve su bile “zaštićene osobe” u smislu Ženevske konvencije IV.
Pretresno vijeće je pogriješilo zaključivši da se na osnovu izvedenih dokaza nije van svake razumne sumnje osvjedočilo da je optuženi imao bilo kakvog udjela u ubistvu petorice muškaraca iz sela Jakšići. Pretresno vijeće je pogriješilo prilikom primjene doktrine zajedničke namjere;
Djelo počinjeno iz čisto ličnih pobuda ne može predstavljati zločin protiv čovječnosti;
Svi zločini protiv čovječnosti ne zahtijevaju diskriminatornu namjeru, već samo oni zločini koji se odnose na progon; i
Pretresno vijeće, u zavisnosti od okolnosti predmeta koji se pred njim vodi, može nakon glavnog ispitivanja svjedoka narediti objelodanjivanje izjave svjedoka odbrane.