|
Den Haag, 14. siječnja 2000.
JL/P.I.S./462-t
PRESUDA U PREDMETU KUPREŠKIĆ I DRUGI
PET OPTUŽENIKA OSUĐENO NA ZATVORSKE KAZNE
U RASPONU OD 6 DO 25 GODINA, A JEDAN OSLOBOĐEN
U petak, 14. siječnja 2000., Raspravno vijeće II (u sastavu:
sudac Antonio Cassese (predsjedavajući), sutkinja Florence Mumba
i sudac Richard May) objavilo je svoju presudu u predmetu Zoran Kupreškić,
Mirjan Kupreškić, Vlatko Kupreškić, Drago Josipović,
Vladimir Šantić i Dragan Papić.
Pet optuženika osuđeno je na zatvorske kazne u rasponu od 6
do 25 godina. Jedan optuženik, Dragan Papić, oslobođen
je krivnje.
Šest optuženika bilo je optuženo u vezi s njihovom navodnom
ulogom u napadu na selo Ahmići u središnjoj Bosni 16. travnja
1993. i pokoljem 116 stanovnika toga sela, uključujući i žene
i djecu. Uz to, 24 druga stanovnika sela bila su ranjena. Tijekom napada
također je uništeno 169 kuća i dvije džamije. Žrtve
su bile bosanski Muslimani – civili.
“DOBRO PLANIRANI I DOBRO ORGANIZIRANI POKOLJ
CIVILNIH ČLANOVA JEDNE ETNIČKE SKUPINE”
U sažetku presude pročitanom na Sudu, sudac Cassese je naveo:
“Raspravno je vijeće utvrdilo, temeljem predočenih
dokaza u ovom predmetu, da se nije radilo o borbenoj operaciji. To je
bio dobro planiran i dobro organiziran pokolj civilnih članova jedne
etničke skupine, Muslimana, koji su počinile vojne snage druge
etničke skupine, Hrvata. Primarna svrha pokolja bila je istjerati
Muslimane iz sela, ubojstvima mnogih, paljenjem njihovih kuća, pokoljem
njihove stoke i nezakonitim zatočivanjem i deportacijama preživjelih
u druga područja. Krajnji cilj svih tih radnji bio je raširiti
strah među stanovništvom te tako spriječiti članove
te određene etničke skupine da se ikad vrate u svoje domove”.
Sudac Cassese također je rekao:
“Bez sumnje, ono što se dogodilo 16. travnja u Ahmicima
ostat će zapisano u povijesti kao jedan od najstrašnjih primjera
nečovječnosti čovjeka prema čovjeku. Danas, ime tog
seoceta moramo dodati dugačkom popisu nekad nepoznatih sela i gradova
koja nas podsjećaju na užasna nedjela zbog kojih zadrhtimo od
užasa i srama: Dachau, Oradour sur Glane, Katijn, Marzabotto, Soweto,
My Lai, Sabra i Shatila i mnogi drugi.”
Predsjedavajući sudac je naglasio:
“Na kraju suđenja došli smo do zaključka da,
uz moguću iznimku jednog optuženika, ovo Raspravno vijeće
nije osudilo glavne krivce, one koji su najodgovorniji za pokolj počinjen
16. travnja 1993., one koji su naredili i planirali, i one koji su počinili
najgore strahote protiv nedužnih civila… Stoga smo se morali
ograničiti na šest osoba koje je optužio tužitelj
pred našim Raspravnim vijećem, i utvrditi jesu li i u kojoj
mjeri sudjelovali u zločinima koji su počinjeni u Ahmićima”.
IZRICANJE KAZNE
Nakon razmatranja svih dokaza i argumenata, Raspravno je vijeće
donijelo sljedeću presudu:
Zoran Kupreškić, vojnik HVO-a
- PROGLAŠEN je KRIVIM za progone kao zločin protiv čovječnosti
- OSLOBOĐEN JE KRIVNJE za ubojstvo i nečovječna djela
kao zločine protiv čovječnosti
- osuđen je na 10 godina zatvora
Mirjan Kupreškić, vojnik HVO-a
- PROGLAŠEN je KRIVIM za progone kao zločin protiv
čovječnosti
- OSLOBOĐEN JE KRIVNJE za ubojstvo i nečovječna djela
kao zločine protiv čovječnosti
- osuđen je na 8 godina zatvora
Vlatko Kupreškić, operativac u policiji
- PROGLAŠEN je KRIVIM za pomaganje i podržavanje progona
kao zločin protiv čovječnosti
- OSLOBOĐEN JE KRIVNJE za ubojstvo i nečovječna djela
kao zločine protiv čovječnosti i za ubojstvo i okrutno
postupanje kao kršenja zakona i običaja ratovanja
- osuđen je na 6 godina zatvora
Drago Josipović, vojnik HVO-a
- PROGLAŠEN je KRIVIM za progone kao zločin protiv čovječnosti
- PROGLAŠEN je KRIVIM za ubojstvo i nečovječna djela
kao zločine protiv čovječnosti
- OSLOBOĐEN JE KRIVNJE (temeljem zakona) za kršenja zakona
i običaja ratovanja (ubojstvo i okrutno postupanje)
- osuđen je na 10, 15 i 10 godina zatvora za počinjene
zločine
- kazne će izdržavati istovremeno (15 godina zatvora)
Vladimir Šantić, zapovjednik vojne policije i zapovjednik
“Džokera”
- PROGLAŠEN je KRIVIM za progone kao zločin protiv čovječnosti
- PROGLAŠEN je KRIVIM za ubojstvo i nečovječna djela
kao zločine protiv čovječnosti
- OSLOBOĐEN JE KRIVNJE (temeljem zakona) za kršenja zakona
i običaja ratovanja (ubojstvo i okrutno postupanje)
- osuđen je na 25, 15 i 10 godina zatvora za počinjene
zločine
- kazne će izdržavati istovremeno (25 godina)
OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA
Dragan Papić optužen je u točki 1 optužnice za progone
kao zločin protiv čovječnosti. Ipak, Raspravno je vijeće
ustanovilo da “nijedan dokaz tužiteljstva nije bio dovoljan
da bismo utvrdili da ste bili aktivan sudionik u napadu na Ahmiće…
ili u bilo kojem događaju koji je prethodio napadu”. Raspravno
je vijeće stoga Papića oslobodilo krivnje.
PRAVNI NALAZI OD POSEBNOG INTERESA
Slijedi kratki popis značajnih pravnih nalaza u presudi. Broj odlomka
naveden je na odgovarajućim mjestima.
1. Priroda napada: Nije se radilo o borbenoj operaciji, već
o “dobro planiranom i dobro organiziranom pokolju civila”.
Nema nalaza o međunarodnoj/unutarnjoj prirodi sukoba (jer nije bilo
optužbi za teška kršenja).
2. Status žrtava: Uglavnom civili, vojnici koji nisu bili
na dužnosti i neke osobe koje su spontano uzele oružje kako
bi se obranile. Stoga se Ahmići mogu smatrati nebranjenim selom (vidi
odlomak 512).
3. Nema mjesta obrani tu quoque (princip odmazde): čak
i da se dokažu, slični napadi muslimanskih snaga na Hrvate ne
bi opravdali napad na Ahmiće (odlomak 125, 511 i 515ff).
4. Odmazda protiv civila apsolutno je zabranjena u bilo
kojoj situaciji, uključujući i civile koji se nalaze u borbenoj
zoni (vidi odlomak 527ff).
5. Rasprostranjeni i neselektivni napadi neopravdani su i nezakoniti
(odlomak 513); pod određenim uvjetima i kolateralna šteta
također se može smatrati nezakonitom: “prilikom napada
na vojne ciljeve treba posvetiti razumnu pažnju da civili uslijed
nemara ne budu bespotrebno povrijeđeni,” (odlomak 524).
Zaštita civila zaista je temelj humanitarnog prava. Stoga, što
se tiče kolateralne štete, premda pojedinačni napadi možda
nisu per se nezakoniti, njihov kumulativni učinak može
ih takvima učiniti (odlomak 526): “U slučaju ponovljenih
napada, koji se svi ili skoro svi nalaze u sivoj zoni između nepobitne
zakonitosti i protupravnosti, može biti opravdano zaključiti
da kumulativni učinak takvih djela nužno znači da ona možda
nisu u skladu s međunarodnim pravom. Štoviše, ovakav obrazac
ponašanja vojske može na kraju pretjerano ugrožavati živote
i imovinu civila, suprotno zahtjevima čovječnosti.”
6. Element politike u zločinima protiv čovječnosti:
Zločini protiv čovječnosti kao zločini koje nužno
ne podupire država, ali kao zločini koji su organski povezani
s državom (odlomci 551 i 555).
7. Progoni:
a. zločin progona postoji sam za sebe i ne smije se povezivati
s bilo kojim drugim zločinom prema Statutu da bi bio kažnjiv
(581).
b. Nije potrebna nikakva veza s državnom politikom (625).
c. Actus reus (materijalni element) progona (615): Progon može
sadržavati široki raspon diskriminirajućih djela i općenito
se sastoji od niza djela a ne od pojedinačnog djela, koja treba
razmotriti u cjelini, a ne izolirano.
d. Mens rea (mentalni element) i razlikovanje zločina genocida
(634 – 636): Prag mens rea-e premda niži nego za genocid,
iste je prirode. “Ili drugim riječima, kada progon eskalira
u ekstremni oblik hotimičnih i smišljenih djela kojima je
cilj uništenje skupine ili dijela skupine, može se smatrati
da takav progon postaje genocid.” (636)
e. Definicija: (621 + 627) Progon je “grubo ili flagrantno
uskraćivanje temeljnog prava koje dosiže isti stupanj težine
kao i druga djela zabranjena članom 5”. (627)
8. Svrha izricanja kazne (848 – 849): retribucija, odvraćanje,
okončanje mentaliteta nekažnjavanja i rehabilitacija.
Cijeli tekst Sažetka presude nalazi se na Internet
stranici MKSJ-a, a može se dobiti i od Službe za javno informiranje
na engleskom i francuskom jeziku.
Presuda je dostupna samo na engleskom. Prevodi se na francuski
i bit će objavljena
na francuskom čim to bude moguće.
|
