Website o naslijeđu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju

Od zatvaranja MKSJ-a 31. decembra 2017., Mehanizam održava ovaj website u okviru svoje misije očuvanja i promovisanja naslijeđa međunarodnih krivičnih sudova UN-a.

 Posjetite website Mehanizma.

Republika Hrvatska izručila Vinka Martinovića ("Štelu") MKSJ-u

Press Release . Communiqué de presse . Priopćenje
za javnost


(Isključivo za medije. Nije službeni dokument.)

Den Haag, 9. kolovoza 1999.

CC/P.I.S./427-T


REPUBLIKA HRVATSKA IZRUČILA VINKA MARTINOVIĆA
(“Štelu”) MKSJ-u


U ponedjeljak, 9. kolovoza 1999., Vinko Martinović, zvani “Štela”
prebačen je iz Hrvatske u Pritvorsku jedinicu MKSJ-a.


Izručivanje je uslijedilo nakon zajedničke optužnice protiv
Vinka Martinovića i Mladena Naletilića (zvanog “Tuta”)
od 21. prosinca 1998., kojom su optuženi zbog njihovog navodnog sudjelovanja
u “etničkom čišćenju” općine Mostar
(Bosna i Hercegovina) 1993. i 1994. godine. Ipak, Republika Hrvatska je
do sada MKSJ-u izručila samo Vinka Martinovića.


Sljedeći pravni korak je prvo stupanje optuženika pred raspravno
vijeće kako bi se očitovao o svoj krivnji po svakoj pojedinoj
točki optužnice. Datum prvog stupanja pred sud zakazuje se i
bit će na vrijeme objavljen.


IZJAVA GLAVNE TUŽITELJICE


“Tužiteljica pozdravlja današnji čin Republike
Hrvatske kojim je izručen optuženi Vinko Martinović (zvani
“Štela”) koji se nalazio u pritvoru u Hrvatskoj od početka
1997. očekujući suđenje temeljem domaće optužnice
za zločine.


U prosincu 1998., glavna tužiteljica, sutkinja Arbour podigla
je zajedničku optužnicu protiv optuženog Martinovića
i suoptuženog Mladena Naletilića (zvanog “Tuta”).
U optužnici protiv Martinovića i Naletilića navodi se da
su odgovorni za ratne zločine počinjene u Mostaru 1993. godine.


U podizanju ove zajedničke optužnice protiv oba optuženika,
namjera glavne tužiteljice bila je i još uvijek jest, da im
se sudi zajedno. U suprotnom će Sud morati održati dva odvojena
suđenja, što će s obzirom na nedovoljna sredstva Suda,
neizbježno uzrokovati veće odgode kad se radi o suđenjima
drugih optuženika koji u pritvoru čekaju na suđenje. Odvojena
suđenja neće biti niti u interesu žrtava i svjedoka koji
će dvaput morati svjedočiti. Stajalište je tužiteljice
da održavanje višestrukih suđenja kad se radi o jednoj
optužnici nije u interestu međunarodnog kaznenog pravosuđa.


S tim u vezi, optuženi Naletilić trenutačno se nalazi
u pritvoru u Hrvatskoj, jer je početkom 1997. uhićen u vezi
s domaćim zločinima. Hrvatska Vlada ima jasnu obvezu surađivati
s Međunarodnim sudom i ispunjavati njegove naloge, uključujući
nalog o predaji optuženog Naletilića, kako bi mu se moglo suditi
istovremeno kad i optužnom Martinoviću.


Sad kad je optuženi Martinović predan Sudu, tužiteljica
poziva hrvatsku Vladu da što prije izruči i suoptuženog
Naletilića, kako bi zajedničko suđenje obojici optuženika
moglo ići svojim putem.”


PODACI O OPTUŽENICIMA


Prema optužnici, Vinko Martinović (“Štela”)
rođen je 21. rujna 1963. u Bosni i Hercegovini, “a stekao
je hrvatsko državljanstvo, koje i danas ima”.
Vinko Martinović
je 1992. bio zapovjednik milicije Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Mostaru,
a poslije se pridružio posebnoj jedinici “Kažnjeničkoj
bojni” (KB) koju je 1991. osnovao Mladen Naletilić. KB sastojala
se od oko 200 do 300 vojnika raspoređenih u nekoliko podjedinica
koje su se zvale ATG ili ATJ (antiteroristička grupa ili jedinica)
i bile su smještene oko Mostara. Vinko Martinović postao je
zapovjednikom podjedinice ATG “Mrmak”, poslije preimenovane
u “Vinko Škrobo”.


Glavne zadaće KB bile su borbeni zadaci na crti
bojišnice, protjerivanja i napadi na civile bosanske Muslimane na
područjima”
u Bosni i hercegovini pod okupacijom HV-a (vojska
Republike Hrvatske) i HVO-a (izvršno, administrativno i obrambeno
tijelo tadašnje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne).


PODACI O OPTUŽNICI


Prema optužnici,


“10) Dana 9. svibnja 1993. HV i HVO uključujući i
KB započeli su veliku vojnu ofenzivu na bosansko-muslimansko stanovništvo
Mostara i položaje Armije BiH u gradu, izazivajući tako početak
oružanog sukoba s Armijom BH u općini Mostar. Zatim je uslijedila
široka kampanja nasilja protiv bosansko-muslimanskog stanovništva
u dijelovima Mostara pod okupacijom HV-a i HVO-a, koja je trajala barem
do prekida vatre i mirovnih sporazuma u veljači i ožujku 1994.
S druge strane linije sukoba, dio grada koji je držala Armija BiH
bio je pod opsadom snaga HV-a i HVO-a koji su intenzivno granatirali to
područje i sprječavali dolazak humanitarne pomoći i osnovnih
namirnica. Mladen Naletilić kao zapovjednik KB-a i Vinko Martinović
kao zapovjednik podjedinice KB-a nazvane "Mrmak" odnosno "Vinko
Škrobo" bili su vodeći počinitelji ove kampanje protiv
bosanskih Muslimana.


11) Cilj te kampanje, takozvanog "etničkog čišćenja",
od strane snaga HV-a i HVO-a, bio je postizanje nadzora nad općinama
Mostar, Jablanica kao i drugim općinama u Bosni i Hercegovini, te
prisiljavanje bosansko-muslimanskog stanovništva da napusti ta područja,
odnosno znatno smanjivanje i pokoravanje tog dijela stanovništva.
Sredstva koja su bila korištena u tu svrhu uključuju ubijanje,
premlaćivanje, mučenje, deložacije, razaranje kulturnog
i vjerskog nasljeđa, pljačka, uskraćivanje osnovnih građanskih
i ljudskih prava, te masovne progone, zatvaranja i hapšenja, a sve
je to izvršeno na osnovi sustavnog obrasca diskriminacije na etničkoj
osnovi. Kao rezultat te kampanje, deseci tisuća bosanskih Muslimana
napustili su Mostar, Jablanicu i druge općine u Bosni i Hercegovini.
Tradicionalna etnička raznolikost tih općina gotovo je potpuno
eliminirana te su tim područjima nametnute etnički čiste
institucije i društvo”.


PODACI O OPTUŽBAMA


Vinko Martinović je optužen temeljem osobne kaznene odgovornosti,
prema članku 7(1) Statuta Međunarodnog suda kao “osoba
koja je planirala, poticala, naredila, počinila ili na druge načine
pomagala i pridonijela u planiranju, pripremi ili izvršenju zločina,
kao i temeljem kaznene odgovornosti nadređenog (članak 7(3)
Statuta) za djela svojih podređenih ako je “znao ili imao
razloga znati da će njegov podređeni počiniti takva djela
ili da ih je već počinio, a nadređeni nije poduzeo potrebne
i razumne mjere da spriječi takva djela ili kazni počinitelje”:


u pet točaka za zločine protiv čovječnosti (članak
5 Statuta – progoni na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi;
nečovječna djela; ubojstvo; mučenje),


u devet točaka za teške povrede Ženevskih konvencija
iz 1949. (članak 3 Statuta – okrutno postupanje; protupravni
rad; ubojstvo; samovoljno uništavanje koje nije uvjetovano vojnom
nuždom; pljačka javne ili privatne imovine; osvajanje, uništavanje
ili hotimično oštećenje vjerskih objekata, i


u osam točaka za kršenja zakona i običaja ratovanja
(članak 2 Statuta - nečovječno postupanje, hotimično
lišavanje života; hotimično nanošenje teških
patnji ili ozbiljnih povreda tijela ili zdravlja; protupravno premještanje
civila; opsežno razaranje imovine.