|
Hag, 9. oktobar 2001.
JL/P.I.S./628-t
PRESUDA O KAZNI U PREDMETU "ČELEBIĆI":
HAZIM DELIĆ OSUĐEN NA 18 GODINA ZATVORA
ZDRAVKO MUCIĆ NA 9 GODINA ZATVORA
I ESAD LANDŽO NA 15 GODINA ZATVORA
Predsjedavajući sudija Pretresnog vijeća III,
sudija Richard May, pročitao je na pretresu u utorak, 9. oktobra 2001.
sljedeći sažetak Presude o kazni:
Svrha ove rasprave je proglašenje preinačenih kazni u ovom predmetu.
Ovo što slijedi jeste sažetak pismene presude, koji u njoj inače nije
sadržan.
Optuženima je prvobitno Pretresno vijeće II izreklo kazne na
završetku glavnog pretresa u novembru 1998. godine. Nakon toga Žalbeno
vijeće je dopustilo žalbe na osuđujuće presude i kaznu, te
uputilo Pretresnom vijeću na razmatranje pitanje da li treba preinačiti,
i kako, kazne izrečene trojici optuženih.
Kontekst
Trojici optuženih suđeno je zajedno sa četvrtom osobom, Zejnilom
Delalićem, kome je izrečena oslobađajuća presuda. Sva
četvorica optužena su u većem broju tačaka za teške povrede
Ženevskih konvencija iz 1949. po članu 2 Statuta Međunarodnog
suda i za kršenja zakona i običaja ratovanja po članu 3. Optužbe
su proizašle iz događaja koji su se zbili u zatvoru-logoru Čelebići
u srednjoj Bosni i Hercegovini. Utvrđeno je da su trojica optuženih
imali sljedeće uloge:
(a) Mucić je bio komandant logora, i proglašen je krivim
kao nadređeni za zločine koji su počinili njegovi podređeni,
uključujući ubistvo, mučenje i nečovječno postupanje,
a kao lično odgovoran za protivpravno zatočenje civila. (Osuđen
je na ukupno sedam godina zatvora.)
(b) Delić je bio zamjenik komandanta logora, i proglašen
je krivim kao lično odgovoran za zločine koji uključuju
ubistvo, mučenje i nečovječno postupanje. (Osuđen je
na 20 godina zatvora.)
(c) Landžo je bio stražar u logoru, i proglašen je krivim
kao lično odgovoran za zločine koji uključuju ubistvo, mučenje
i surovo postupanje. (Osuđen je na 15 godina zatvora.)
Žalbeno vijeće je potvrdilo osuđujuće presude svim optuženima
po članu 2, ali smatralo je da u slučaju kao što je ovaj, kad
je optuženom za isto postupanje dokazana krivica i po članu 2 i po
članu 3, osuđujuću presudu treba donijeti samo po članu
2, a optužbe po članu 3 odbaciti. Stoga je Žalbeno vijeće odbacilo
kumulativnu osuđujuću presudu po osnovi člana 3 za svu trojicu
optuženih. Vijeće je uvažilo da su dužina kazne i način izricanja
mogli biti drugačiji da Pretresno vijeće nije izreklo dvostruke
osuđujuće presude i vratilo pitanje odmjeravanja kazne na postupak
Pretresnom vijeću da razmotri treba li, i na koji način, uskladiti
prvobitne kazne izrečene optuženima sa činjenicom da su kumulativne
tačke optužnice odbačene. Žalbeno vijeće je naglasilo da to
ne podrazumijeva potpuno novu raspravu o pitanju kazne, nego da će
Pretresno vijeće razmotriti da li kaznu treba mijenjati nakon što
obje strane dobiju priliku da u vezi s tim iznesu relevantne argumente.
Žalbeno vijeće je takođe poništilo osuđujuću presudu
Deliću po dvije tačke optužnice za ubistvo jednog zatočenika,
ali je potvrdilo presudu istom optuženom po osnovi drugih tačaka koje
se odnose na druge incidente. Vijeće je reklo da bi trebalo, kad se
predmet vrati na postupak, da novo pretresno vijeće razmotri na koji
način treba prilagoditi kaznu nakon što je optuženom ukinuta osuđujuća
presuda po te dvije tačke optužnice.
Žalbeno vijeće je usvojilo žalbu optužbe na kaznu od sedam godina
zatvora izrečenu Muciću, zbog toga što kazna nije dovoljno uvažavala
težinu djela i nije na primjereni način odražavala ukupnost Mucićevog
krivičnog ponašanja. Vijeće je takođe smatralo da je Pretresno
vijeće pogriješilo kad je činjenicu da Mucić nije svjedočio
prilikom izricanja kazne spomenulo na način koji zaista ostavlja mogućnost
da se to protumači kao otežavajuća okolnost. Pitanje izricanja
primjerene, revidirane kazne prepušteno je novom Pretresnom vijeću,
uz uputstvo da to vijeće razmotri da li je pogreška Pretresnog vijeća
uticala na kaznu i na koji način, i uz napomenu da bi Žalbeno vijeće
odgovarajućom kaznom smatralo desetak godina zatvora, da nije potrebno
uskladiti kaznu sa činjenicom da su odbačene kumulativne tačke
optužnice.
Kazna
Pretresno vijeće će se sada pozabaviti pitanjem primjerenih
kazni za trojicu optuženih, počevši od Mucićevog predmeta. U razmatranju
pitanja kakva bi revidirana kazna u njegovom slučaju bila primjerena,
Pretresno vijeće obavezuje odluka Žalbenog vijeća da je njegova
kazna bila neadekvatna te se ne može ne osvrtati na nju. Mada Pretresno
vijeće nije vezano time što je Žalbeno vijeće naznačilo koju
kaznu smatra odgovarajućom, sasvim je jasno da tu naznaku treba uzeti
u obzir. U takvim okolnostima, pred Pretresno vijeće se postavlja
pitanje da li su strane iznijele neki razlog zbog kojeg bi vijeće
trebalo odstupiti od naznačenog. Pretresno vijeće nalazi da nije
predočen nijedan takav razlog.
Što se tiče negativnog načina na koje je prvo Pretresno
vijeće spomenulo da da Mucić nije svjedočio na suđenju,
ovo Pretresno vijeće ne može utvrditi kakav je tačno učinak,
ako ga je uopšte bilo, taj komentar imao na odmjeravanje kazne. Međutim,
ovo Pretresno vijeće nije u poziciji da kaže da to nije imalo nikakav
učinak. U takvim okolnostima ovo Pretresno vijeće smatra da bi
prvobitnu kaznu, zato što je ovo moglo imati neki učinak, trebalo
smanjiti. To se, međutim, može postići i malim smanjenjem, te
Pretresno vijeće odgovarajućom kaznom smatra jedinstvenu kaznu
od devet godina zatvora.
Sljedeći je Delićev predmet. Pretresno vijeće je upućeno
da razmotri treba li, i na koji način, preinačiti presudu koja
mu je izrečena, jer mu je poništena osuđujuća presuda po osnovi
tačaka optužnice 1 i 2. Te tačke odnosile su se na hotimično
lišavanje života/ubistvo jednog zatočenika koje je bilo posljedica
premlaćivanja. Optuženi ipak ostaje osuđen za jedno djelo hotimičnog
lišavanja života (i u ovom slučaju premlaćivanjem), djelo hotimičnog
nanošenja velikih patnji (i u ovom slučaju premlaćivanjem), dva
djela mučenja radnjom silovanja, i djelo nečovječnog postupanja
prema zatočenicima upotrebom električne naprave. Izrečena
mu je kazna od ukupno 20 godina zatvora.
Razmotrivši sve te faktore, Pretresno vijeće smatra da je, nakon
žalbe koju je uložio, ukupnost krivičnog postupanja optuženog nešto
manja. Međutim, to smanjenje je neznatno u poređenju sa veoma
velikom težinom djela za koja je optuženi i dalje osuđen. Stoga Pretresno
vijeće smatra da bi sadašnja kazna umanjena za dvije godine korektno
odražavala ukupno krivično postupanje optuženog, za koje je dakle
primjerena jedinstvena kazna od 18 godina zatvora.
I na kraju, Pretresno vijeće je razmatralo treba li i na koji
način preinačiti kazne u svjetlu odbacivanja kumulacije osuđujućih
presuda. Do ovog predmeta, praksa na Međunarodnom sudu predviđala
je mogućnost da optuženi bude osuđen za
kumulativna djela, ali da se kazne za njih izrečene služe istovremeno,
kako bi se izbjegla nepravednost prema prema optuženom. Prvo Pretresno
vijeće je u skladu s tom praksom izreklo kumulativne osuđujuće
presude, ali i odredilo da se kazne koje će iz njih proisteći
služe istovremeno.
Upućujući ovaj predmet na postupak, Žalbeno vijeće je
napomenulo da bi konačna kazna trebala odražavati ukupnost kažnjivog
ponašanja i sveukupnu odgovornost krivca, te da se to može postići
izricanjem jedne ili više kazni (koje će teći konsekutivno ili
paralelno), o čemu će po vlastitom nahođenju odlučiti
Pretresno vijeće.
Ovo Pretresno vijeće smatra da argument po kojem, zato što je
smanjen broj osuđujućih presuda, treba smanjiti i kaznu, nije
- po mišljenju ovog Pretresnog vijeća - pravi argument. U slučaju
ovih optuženih, ukupnost njihovih zločinačkih postupaka nije postala
manja time što je ukinuta kumulacija osuđujućih presuda. Prvo
Pretresno vijeće je upravo taj faktor imalo u vidu odmjeravajući
kazne za koje je jasno da bi one bile iste i da osuđujuće presude
nisu kumulativne prirode. Prema tome, iz ovog se razloga prvobitno izrečene
kazne neće preinačiti.
Dispozitiv
Pretresno vijeće smatra da će se ovaj predmet najbolje riješiti
izricanjem jedinstvene i globalne kazne svakom od optuženih, koja će,
u slučaju svakog pojedinog optuženog, odražavati ukupnu kažnjivost
i krivicu optuženog.
Molim Vas, ustanite.
Stoga vas Pretresno vijeće osuđuje na kazne kako slijedi:
Zdravka Mucića na devet godina zatvora;
Hazima Delića na 18 godina zatvora;
i Esada Landža na 15 godina zatvora.
Period koji su optuženi proveli u pritvoru Međunarodnog suda oduzet
će se od trajanja kazne.
*****
|
