Žalbeno vijeće osudilo Stanislava Galića na kaznu doživotnog zatvora za zločine počinjene tokom opsade Sarajeva
| Saopštenje za javnost (Isključivo za medije. Nije službeni dokument.) |
|
|
|
|
Haag, 30. novembar 2006.
Žalbeno vijeće Međunarodnog suda danas je osudilo Stanislava Galića, bivšeg komandanta Vojske bosanskih Srba, na kaznu doživotnog zatvora zbog njegove uloge u kampanji snajperskog djelovanja i granatiranja civila u Sarajevu u periodu od septembra 1992. do augusta 1994. Ovo je prvi put da je Žalbeno vijeće Međunarodnog suda izreklo maksimalnu kaznu. Žalbeno vijeće je odbilo svih 19 Galićevih osnova za žalbu, uključujući one u kojima se tvrdilo da ga je Pretresno vijeće pogrešno osudilo za "djela nasilja ili prijetnje nasiljem čija je prvenstvena svrha bila širenje terora među civilnim stanovništvom" Sarajeva. Žalbeno vijeće je prihvatilo žalbu Tužilaštva u vezi s dužinom kazne i poništilo kaznu Pretresnog vijeća od 20 godina. Žalbeno vijeće je konstatovalo da se Pretresno vijeće oslonilo na brojne dokaze kako bi pokazalo da je terorisanje civilnog stanovništva bio osnovni cilj kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja i da je Galić, koji je bio na položaju komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) Vojske bosanskih Srba, imao namjeru da širi teror među civilnim stanovništvom. U zaključcima koje je Žalbeno vijeće potvrdilo, Pretresno vijeće je konstatovalo da su dokazi pokazali van razumne sumnje da su sarajevski civili zaista bili meta hotimičnog napada snaga SRK. Civili su napadani na sahranama, u kolima hitne pomoći, tramvajima, autobusima ili na biciklima. Napadani su dok su dok su obrađivali bašte, kupovali na tržnici ili čistili gradske ulice. Djeca su bila meta napada dok su se igrala ili šetala ulicama. Napadi su uglavnom vršeni danju. Nisu bili odgovor ni na kakve vojne prijetnje. Napadači su u većini slučajeva mogli jasno vidjeti da su se njihove žrtve bavile svakodnevnim civilnim aktivnostima. Žalbeno vijeće se konkretno bavilo s više incidenata, uključujući incident od 5. februara 1994. kad je minobacačka granata eksplodirala na tržnici Markale u centru Sarajeva i ubila oko 60 ljudi, a više od stotinu njih je ranjeno. Žalbeno vijeće je konstatovalo da zaključak Pretresnog vijeća da je minobacačka granata ispaljena s položaja SRK nije bio zaključak do kojeg ne bi mogao doći nijedan razuman presuditelj o činjenicama. Međutim, Žalbeno vijeće je bilo mišljenja da je Pretresno vijeće "netačno konstatovalo da je granata namjerno ispaljena na tržnicu Markale, ali da je ovaj incident granatiranja, u svakom slučaju, primjer granatiranja kojim su namjerno gađani civili." Što se tiče žalbe Tužilaštva na kaznu, Žalbeno vijeće je konstatovalo da, iako Pretresno vijeće nije pogriješilo u svojim činjeničnim zaključcima i valjano utvrdilo načela za izricanje kazne, "kazna od samo 20 godina bila je tako nerazumna i jednostavno nepravedna da je podcijenila težinu Galićevog kažnjivog ponašanja." Ovu odluku o Galićevoj žalbi donijela je većina sudija, a sudija Schomburg je priložio protivno mišljenje u vezi s prirodom zločina djela nasilja ili prijetnji nasiljem čiji je osnovni cilj širenje terora među civilnim stanovništvom prema običajnom pravu. Odluku po žalbi Tužilaštva na kaznu takođe je donijela većina sudija. Sudija Pocar je priložio djelimično protivno mišljenje, a sudija Meron je priložio protivno mišljenje. Integralni tekst sažetka presude dostupan je na sljedećoj adresi: http://157.150.171.183:443/x/cases/galic/acjug/bcs/061130bcs_summary.pdf ****
|