Website o naslijeđu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju

Od zatvaranja MKSJ-a 31. decembra 2017., Mehanizam održava ovaj website u okviru svoje misije očuvanja i promovisanja naslijeđa međunarodnih krivičnih sudova UN-a.

 Posjetite website Mehanizma.

Mrkšić i Šljivančanin proglašeni krivim za pomaganje i podržavanje pogubljenja na Ovčari, Radić oslobođen optužbi

OBAVJEŠTENJE ZA MEDIJE
(Isključivo za medije. Nije službeni dokument.)

Hag, 27. septembra 2007.
CT/MOW/1185t
 

 

Mrkšić i Šljivančanin proglašeni krivim za pomaganje i podržavanje mučenja na Ovčari, Radić oslobođen optužbi

 

Pretresno veće I Međunarodnog suda danas je osudilo Mileta Mrkšića i Veselina Šljivančanina, bivše više oficire Jugoslovenske narodne armije (JNA), na 20 odnosno 5 godina zatvora za njihovu ulogu u pogubljenjima na Ovčari. Trećeoptuženi, Miroslav Radić, oslobođen je krivice po svim optužbama.

Mrkšić je proglašen krivim za pomaganje i podržavanje zločina ubistva, mučenja i okrutnog postupanja počinjenih nad 194 nesrpska zarobljenika koji su odvedeni iz Vukovarske bolnice nakon što su u novembru 1991. godine taj hrvatski grad zauzele snage JNA i srpske paravojne snage. Šljivančanin je proglašen krivim za pomaganje i podržavanje mučenja zarobljenika.

U vreme počinjena zločina, Mrkšić je bio pukovnik JNA i komandant svih srpskih snaga, uključujući JNA, Teritorijalnu odbranu i paravojne snage, na području Vukovara. Radić je bio kapetan JNA i komandovao je jednom pešadijskom četom u sastavu 1. bataljona
1. gardijske motorizovane brigade. Šljivančanin je bio major JNA i u vreme na koje se odnosi optužnica bio je šef organa bezbednosti kako u Gardijskoj motorizovanoj brigadi, tako i u Operativnoj grupi Jug.

Prema navodima optužnice, približno 20. novembra 1991, nakon što je okončana okrutna opsada Vukovara koja je počela u avgustu te godine, vojnici JNA i srpske paravojne snage, pod komandom i kontrolom Mrkšića, Radića i Šljivančanina, odveli su iz Vukovarske bolnice oko 260 nesrba, prebacili ih u zgradu na poljoprivrednom dobru Ovčara, gde su ovi premlaćivani, mučeni i na kraju ubijeni. Optuženi su se teretili za zločine protiv čovečnosti i ratne zločine zbog svog navodnog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj lišavanje života i zlostavljanje zarobljenika, te zbog lične i komandne odgovornosti za mučenja i pogubljenja.

Pretresno veće je utvrdilo da je na osnovu dokaza s ekshumacija masovne grobnice na Ovčari i kasnije provedenih autopsija utvrđen identitet 194 nesrpske žrtve čija imena se navode u optužnici. Pretresno veće je naglasilo da nalazi tog Veća ne isključuju da je više od 200 lica, od kojih je 194 identifikovano, umrlo na Ovčari tog dana.

Pretresno veće je odbacilo sve optužbe kojim su se ova trojica teretila za zločine protiv čovečnosti i zaključilo da su lica koja su srpske snage ubile na Ovčari "posebno odabrana zbog toga što se znalo ili verovalo da pripadaju hrvatskim snagama u Vukovaru. Srpske snage koje su zlostavljale i pogubile te žrtve delovale uz znanje da su žrtve ratni zarobljenici, a ne civili."

U vezi s navodnim postojanjem udruženog zločinačkog poduhvata, Pretresno veće je zaključilo da ne postoje neposredni dokazi koji to potvrđuju. U presudi se navodi da "prema zaključku Veća, dokazi ne potvrđuju da su se ova trojica optuženih, ili ijedan od njih, pridružili bilo kojem zločinačkom poduhvatu u cilju počinjenja krivičnih dela navedenih u optužnici."

Pretresno veće je utvrdilo da su stvarni počinioci ubistava i mučenja i premlaćivanja bili pripadnici snaga srpske teritorijalne odbrane, pod vođstvom Miroljuba Vujovića, od kojih su mnogi bili s područja Vukovara, i srpske paravojne snage. Ubistva, mučenja i premlaćivanja nisu naredili ni Mrkšić niti Šljivančanin.

Mile Mrkšić je proglašen krivim za pomaganje i podržavanje ubistva jer, iako je znao za prisustvo Teritorijalne odbrane i paravojnih snaga na Ovčari i za pretnju koju su oni predstavljali po ratne zarobljenike, navodno kao odgovor na pritisak lokalnih srpskih vlasti, on je povukao jedinice JNA koje su čuvale zarobljenike, što je imalo za posljedicu da su snage Teritorijalne odbrane i paravojne snage bile u mogućnosti da te zarobljenike liše života. Snage JNA pod njegovom komandom prethodno su uspostavile nehumane uslove zatočenja, a on nije delovao efikasno kako bi osigurao da stražari JNA adekvatno štite zarobljenike od mučenja od strane snaga srpske teritorijalne odbrane i paravojnih snaga.

Veselin Šljivančanin je proglašen krivim za pomaganje i podržavanje mučenja zbog toga što nije obezbedio adekvatnu stražu JNA na Ovčari ili se pobrinuo da stražari JNA na Ovčari pod njegovom kontrolom preduzmu mere kako bi sprečili snage Teritorijalne odbrane i paravojne snage da premlaćuju zarobljenike.

Na osnovu dokaza je utvrđeno da je Miroslav Radić bio u Vukovarskoj bolnici 19. novembra 1991. i da su vojnici JNA pod njegovom komandom prvobitno obezbeđivali bolnicu. Dalje je utvrđeno da je Miroslav Radić bio prisutan u krugu bolnice u jutro 20. novembra 1991, ali da nije učestvovao u razdvajanju zatočenika u grupe ispred bolnice. Pretresno veće je dalje zaključilo da optužba nije utvrdila da je Miroslav Radić znao ili imao razloga da zna da su vojnici pod njegovom komandom počinili zločine na Ovčari. Pretresno veće je naložilo da se on odmah pusti na slobodu.

Prvobitna optužnica protiv Mrkšića, Šljivančanina i Radića izdata je 7. novembra 1995. Mrkšić se nalazi u pritvoru Međunarodnog suda od 15. maja 2002, dok je Šljivančanin prebačen u pritvor 1. jula 2003. Obojici optuženih će se u izdržavanje kazne uračunati vreme koje su proveli u Pritvorskoj jedinici Međunarodnog suda. Predsedavajući sudija Parker je izdao nalog da se Miroslav Radić odmah pusti iz pritvora.

Od prvog pretresa iz novembra 1994., Međunarodni sud je optužio 161 lice, a postupci su okončani protiv 108 optuženih. Međunarodni sud neće podizati nove optužnice. Planira se da Međunarodni sud okonča svoju misiju do kraja 2010.