| SAOPŠTENJE ZA JAVNOST |
PREDSJEDNIK
|
| (Isključivo za medije. Nije zvaničan dokument.) |
|
Den Haag, 23. novembar 2004.
TM/P.I.S./916-t
OBRAĆANJE SUDIJE THEODORA MERONA, PREDSJEDNIKA MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU, SAVJETU BEZBJEDNOSTI UJEDINJENIH NACIJA
Gospodine predsjedniče, ekselencije, dame i gospodo,
Velika mi je čast obratiti se ovom uglednom tijelu i predstaviti drugi izvještaj predsjednika Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u skladu s paragrafom 6 Rezolucije 1534 Savjeta bezbjednosti. Pred sobom takođe imate jedanaesti godišnji izvještaj Međunarodnog suda (dokument S/2004/627) i moje pismo od 23. novembra 2004. u kojem prenosim svoje i tužiteljičine ocjene.
Prošlo je nešto više od šest mjeseci otkako sam Savjetu predao, kao što se zahtjeva Rezolucijom 1534, svoje i tužiteljičine ocjene napretka Međunarodnog suda u provedbi strategije okončanja rada. Čast mi je što vam se danas ponovno imam priliku obratiti u vezi s tom temom.
Dopustite mi da započnem sa radnom statistikom. Od svojeg osnivanja, Međunarodni sud je završio suđenja u 18 predmeta koji su uključivali 36 optuženih. Daljnjih 17 optuženih se potvrdno izjasnilo o krivici, a troje od njih izjasnilo se o krivici na polovici suđenja. Tri Pretresna vijeća Međunarodnog suda nastavljaju raditi punim kapacitetom, vodeći suđenja u šest predmeta istovremeno. Trenutno je u toku pet suđenja u predmetima Krajišnik, Milošević, Limaj i drugi, Hadžihasanović i Kubura, i Orić. Druga dva predmeta, Strugar i Blagojević i Jokić, su trenutno u fazi pisanja presude, od kojih se izricanje presude u prvom predmetu očekuje prije kraja decembra 2004, a u drugome u januaru 2005. Pretresno vijeće u predmetu Brđanin izreklo je presudu 1. septembra 2004. Dakle, Međunarodni je sud završio ili su u toku prvostepeni postupci koji uključuju 60 optuženih u 24 suđenja i 15 odvojenih postupaka potvrdnog izjašnjavanja o krivici.
Iako su mnogi faktori važni za utvrđivanje sposobnosti Međunarodnog suda da se drži rokova navedenih u strategiji okončanja rada, nekoliko faktora se ističe kao posebno važni:
• sposobnost Međunarodnog suda da proslijedi predmete kompetentnim nacionalnim sudovima,
• poboljšana saradnja država bivše Jugoslavije s Međunarodnim sudom, i
• stalna usredsređenost Međunarodnog suda na optužene najvišeg ranga.
Kao prvo, sposobnost Međunarodnog suda da proslijedi predmete kompetentnim nacionalnim sudovima. Prebacivanje nekih predmeta izvan Haga moglo bi smanjiti radno opterećenje Međunarodnog suda na značajan način. Dakle, usvajanje pravila 11 bis Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda dalo je pretresnim vijećima ovlaštenje da proslijede optužnicu vlastima države u kojoj je zločin počinjen, u kojoj je optuženi uhapšen ili koja je nadležna za takav predmet, te je voljna i adekvatno pripremljena da ga preuzme.U odlučivanju o tome hoće li proslijediti neku optužnicu, pretresno vijeće mora razmotriti težinu zločina za koje su podignute optužbe i razinu odgovornosti optuženog, u skladu s namjerom Savjeta bezbjednosti da Međunarodni sud zadrži nadležnost nad optuženima najvišeg ranga i nad najtežim zločinima. Pretresna vijeća, naravno, ne mogu proslijediti predmete sudovima na kojima optuženima možda ne bi bilo osigurano pravično suđenje, ili na kojima bi smrtna kazna bila moguća posljedica suđenja.
Tužiteljica je već počela podnositi zahtjeve za prosljeđivanje predmeta na domaće sudove u skladu s pravilom 11 bis. Do danas, tužiteljica je podnijela 6 zahtjeva koji uključuju 10 optuženih, tražeći da sedam predmeta bude prebačeno na sudove Bosne i Hercegovine, dva u Hrvatsku i jedan u državnu zajednicu Srbije i Crne Gore. Pretresno vijeće je dobilo zadaću da pregleda te zahtjeve za prosljeđivanje u skladu s pravilom 11 bis i kad nakon svega bude smatralo da su neki ili svi od tih zahtjeva primjereni, prosljeđivanja koja će uslijediti kao rezultat bit će od stvarne pomoći Međunarodnom sudu u poštivanju rokova strategije okončanja rada.
Korištenje procesa 11 bis kako bi se Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija i Crna Gora integrirale u proces dovođenja počinitelja zločina pred lice pravde imat će koristi koje nadmašuju smanjenje broja predmeta pred Međunarodnim sudom i promoviranje strategije okončanja rada. Uključivanje tih nacionalnih Vlada u ovaj proces donijet će regiji pomirenje i pravdu, kao i promovirati razvoj predanosti vladavini prava. Ipak, nacionalni sudovi ovu ulogu mogu imati jedino ako suđenja ne budu korištena u političke svrhe i ako budu zadovoljila međunarodne standarde redovnog postupka i pravičnog suđenja. S tim ciljem, drugi članovi međunarodne zajednice počeli su pružati podršku novom Sarajevskom sudu. Međutim, potrebna je još znatna dodatna podrška, kao što je i Savjet bezbjednosti prepoznao tražeći daljnju financijsku podršku u paragrafu 10 Rezolucije 1534.
Razina spremnosti država bivše Jugoslavije za prihvaćanje predmeta sa Međunarodnog suda se razlikuje. Specijalno vijeće Državnog suda Bosne i Hercegovine uskoro će biti spremno prihvatiti proslijeđene predmete koji se odnose na optužene nižeg i srednjeg ranga. Zvaničnici Međunarodnog suda pružili su značajnu podršku Uredu Visokog predstavnika u formiranju ovog specijalnog vijeća. Zajednička radna grupa za implementaciju i devet radnih grupa je osnovano kako bi pripremili sarajevsko Vijeće za ratne zločine za prihvaćanje proslijeđenih predmeta. Bosanske vlasti očekuju da će Vijeće početi s radom do januara 2005., a Međunarodni sud je spreman početi proslijeđivati odgovarajuće predmete čim to bude praktično izvedivo.
Međunarodni sud je angažovan u brojnim inicijativama koje imaju za cilj ubrzati proces priprema za eventualno prosljeđivanje predmeta s MKSJ-a u Hrvatsku i Srbiju i Crnu Goru. Naprimjer, Međunarodni sud je organizovao opsežni program od šest edukacijskih seminara za hrvatske sudije i tužioce koji će vjerojatno sudjelovati na suđenjima za ratne zločine. Ovaj program, organizovan na inicijativu hrvatskog Ministarstva pravosuđa, sastojao se od seminara koje su vodili predstavnici Međunarodnog suda, održan je krajem proljeća i u ljeto 2004. te ponovljen najesen. Seminari su bili usredotočeni na sudsku praksu Međunarodnog suda i međunarodno humanitarno pravo, s ciljem boljeg upoznavanja hrvatskih sudija i tužilaca s tim temama, te s ciljem unaprijeđenja njihove sposobnosti da sude u predmetima teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Tokom moje prve službene posjete Hrvatskoj početkom novembra 2004., bio sam impresioniran profesionalizmom Vrhovnog suda Hrvatske i Županijskog suda u Zagrebu. Optimist sam u vezi s njihovom sve većom sposobnosti da sude u predmetima ratnih zločina u skladu sa standardima međunarodnih ljudskih prava i redovnog postupka. Misija OESS-a u Hrvatskoj obavijestila me u pismu od 12. novembra 2004. da bi ograničeni broj sudova u Hrvatskoj vjerojatno mogao na adekvatan način procesuirati ograničeni broj proslijeđenih predmeta, ali da bi prosljeđivanje znatnog broja predmeta s MKSJ-a u Hrvatsku moglo preopteretiti hrvatsko sudstvo s obzirom na njegov postojeći kapacitet.
Međunarodni sud je takođe bio domaćin prilikom jednosedmične posjete sedam sudija novoosnovanog Odjela za ratne zločine pri Okružnom sudu u Beogradu, koju je organizovao Program Ujedinjenih naroda za razvoj. Taj sud razvija važne kapacitete. Cilj posjete je bio olakšati prijenos znanja i iskustva iz prakse Međunarodnog suda te uspostaviti komunikacijske kanale između Specijalnog suda i Međunarodnog suda. Na zahtjev tužiteljice, pretresno vijeće razmatra prebacivanje jednog predmeta u Srbiju i Crnu Goru.
Drugi faktor od presudne važnosti koji utiče na sposobnost Međunarodnog suda da se pridržava strategije okončanja rada je stepen saradnje država bivše Jugoslavije. Trenutno postoje velike razlike u spremnosti država da sarađuju s Međunarodnim sudom. Dok je saradnja Bosne i Hercegovine s Međunarodnim sudom i dalje vrlo dobra na svim područjima, Republika Srpska uopšte ne sarađuje. Vlasti Republike Srpske nisu uložile nikakve ozbiljne napore da lociraju i uhapse bjegunce, a ni pitanje nestale i možda skrivene dokumentacije još nije riješeno. Hrvatska saradnja s Međunarodnim sudom je dobra na svim područjima osim kad se radi o hapšenju Ante Gotovine, jedinog preostalog bjegunca pred pravdom iz Hrvatske. Potreba da se Gotovina uhapsi i izruči Hagu i dalje je pitanje od njveće važnosti i to je pitanje koje je trebalo biti davno riješeno. Što se tiče Srbije i Crne Gore, uprkos nedavnom prebacivanju Ljubiše Beare i određenom napretku u davanju garancija kojima se svjedoci ovlašćuju da svjedoče, MKSJ je i dalje ozbiljno zabrinut zbog nedostatne saradnje Vlade, a posebno zbog njene nespremnosti da uhapsi bjegunce. Slažem se s tužiteljicom da je generalna saradnja ove države s Međunarodnim sudom posebno važna, a naročito poduzimanje mjera protiv zastrašivanja svjedoka te protiv pritisaka na sudije i tužioce.
Treće, međunarodni sud će morati nastaviti slijediti Rezoluciju 1534 Savjeta bezbjednosti u kojoj je Savjet pozvao Međunarodni sud da “prilikom pregleda i potvrde svake eventualne nove optužnice osigura da je ta optužnica usredotočena na najviše rukovodioce za koje se sumnja da snose najveću odgovornost za zločine u nadležnosti Međunarodnog suda”. Pravilo 28(A) Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda provodi ovu direktivu zahtijevajući od Kolegija, tijela koje se sastoji od predsjednika i potpredsjednika Međunarodnog suda, te predsjedavajućih sudija tri pretresna vijeća, da potvrde da se svaka nova opužnica koju podnese tužiteljica usredotočuje na jednog ili više rukovodilaca najvišeg ranga koji su osumnjičeni da snose najveću odgovornost za zločine u nadležnosti međunarodnog suda. Dosad je Kolegij, u skladu s pravilom 28(A) ustanovio da su sve nedavne optužnice zadovoljile kriterij senioriteta.
A sada pređimo na pitanje naše trenutne situacije u vezi s planom stategije okončanja rada. U maju 2004., procjene Međunarodnog suda navodile su na zaključak da bismo mogli završiti suđenja optuženima koji su bili u pritvoru ili privremeno pušteni na slobodu u to virijeme, kao i, najvjerojatnije, suđenje bjeguncu Anti Gotovini prije kraja 2008. Ali takođe sam izvijestio da, ako novi optuženi ili trenutni bjegunci stignu u Hag i za njih budu potrebna nova i odvojena suđenja, sve više će se smanjivati vjerojatnost da će se svim optuženima koji su u pritvoru Međunarodnog suda moći suditi do kraja 2008.
Od mojeg zadnjeg izvještaja Savjetu bezbjednosti, podignuta je i potvrđena jedna nova optužnica – protiv Gorana Hadžića. Optužen je, između ostalog, za masovna ubistva i masovne deportacije koje je počinio u svojoj ulozi predsjednika Srpske autonomne pokrajine Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. I dalje je na slobodi. Još dva dodatka postojećem broju predmeta rezultat su hapšenja Ljubiše Beare i Miroslava Brale, dva bjegunca protiv kojih su optužnice ranije podignute. Beara je optužen temeljem svoje uloge rukovodioca u djelima genocida koje je počinila Vojska Republike Srpske u srebreničkoj enklavi. Bralo je optužen za niz ratnih zločina, uključujući silovanje, ubistvo i mučenje, koje je počinio dok je bio pripadnik hrvatskih snaga u okviru HVO-a zvanih “Džokeri” u lašvanskoj dolini u Bosni i Hercegovini. Oba optužena su prvi put stupila pred Međunarodni sud.
Ovi novi dodaci popisu predmeta Međunarodnog suda ne zahtijevaju znatnu reviziju procjene koju sam predstavio Savjetu u maju 2004. Trenutno, još uvijek procjenjujemo da, uz pretpostavku da će zahtjevi u skladu s pravilom 11 bis koji su u toku kao i predstojeći biti odobravani razumnim tempom, Međunarodni sud može završiti suđenja svih optuženih koji su trenutno u pritvoru, uključujuće one koji su privremeno pušteni na slobodu, kao i suđenje Gotovini (uz uvjet da bude prebačen u Haag prije 2006. i suđen zajedno s Čermakom i Markačem) prije kraja 2008. Ali bilo koji daljnji rast broja sudskih predmeta (uključujući hvatanje Radovana Karadžića i Ratka Mladića ili hapšenje bilo kojeg od četiri srpska generala koji su optuženi u oktobru 2003) doveo bi do toga da bi pridržavanje roka od 2008. godine u potpunosti zavisilo o mogućnosti da se riješe neki od neriješenih ili budućih predmeta, odnosno da se u tim predmetima ne održi cijelo suđenje pred Međunarodnim sudom, bilo putem potvrdnog izjašnjavanja o krivici bilo putem prosljeđivanja predmeta u skladu s pravilom 11 bis. Nove optužnice koje se očekuju u sljedećim sedmicama, koje bi mogle rezultirati sa četiri nova suđenja, dalje će smanjiti vjerojatnost da će rok od 2008. godine biti ispunjen, ako kulminiraju novim dolascima (hapšenjima ili dobrovoljnim predajama). Ne očekujemo da će ijedan od ovih novih predmeta biti podesan za prosljeđivanje u skladu s pravilom 11 bis. Možda će postojati, a možda neće, mogućnost potvrdnog izjašnjavanja o krivici u tim predmetima, ali to je pitanje optuženih i tužiteljice.
Ovo predviđanje se, naravno, temelji na nekim važnim pretpostavkama. Nakon rezultata izbora stalnih sudija održanih 19. novembra 2004., možemo pretpostaviti da će se suđenja koja predstoje u novembru 2005. nastaviti bez prekida. Ipak, možda će biti potrebno da Savjet bezbjednosti za nekoliko mjeseci produži mandat jednog stalnog sudije kako bi mogao završiti svoj predmet. Nadalje, nemoguće je predvidjeti odgode u vezi sa zdravstvenim stanjem optuženih ili advokata kao ni druge prepreke urednom vođenju suđenja.
Razni faktori utiču na buduću sposobnost Međunarodnog suda da uspješno provede strategiju okončanja rada. Kao prvo, od bitne je važnosti da Međunarodni sud ima adekvatno osoblje kako bi se mogao nositi sa sve većim opsegom posla. Ali taj osnovni preduvjet za efikasno i pravično suđenje ozbiljno je ugrožen trenutnom zabranom zapošljavanja, koja ne samo da ograničava mogućnost Međunarodnog suda da zaposli novo osoblje kako bi obavljao sve veći opseg posla, već takođe zabranjuje i zapošljavanje radi zamjene osoblja od bitne važnosti koje napušta Međunarodni sud. Ne može se prejako naglasiti opasnost koju ovaj problem predstavlja za misiju Međunarodnog suda. Bez adekvatne pomoći pravnika, vrijeme koje je sudijama Međunarodnog suda potrebno da saslušaju predmete i donesu odluke dramatično će se povećati. Trenutni nedostatak osoblja od bitne važnosti na cijelom Međunarodnom sudu možda će rezultirati time da će biti nemoguće nastaviti istovremeno voditi suđenja u šest predmeta.
Tokom zadnjih nekoliko mjeseci, sâm sam bio uključen u pokušaje uvjeravanja vlada da plate svoje zaostatke. Ti su napori imali znatan uspjeh. Želim u ovom trenutku izraziti iskrenu zahvalnost Ruskoj Federaciji i Sjedinjenim Državama na tome što su tokom zadnjih nekoliko mjeseci u cijelosti platile svoje doprinose za 2004. To znači da je svih pet stalnih članica ovog Savjeta u potpunosti platilo svoje doprinose za 2004. To je dobrodošao odraz postojanja jake političke volje da Međunarodni sud postigne uspjeh i pruža koristan primjer. Gospodine predsjedniče, ekselencije, zabranu zapošljavanja treba povući bez odgađanja ako želimo izbjeći nanoštenje štete vjerodostojnosti međunarodne pravde i daleko veće troškove.
Drugo, Međunarodni sud mora biti sposoban usredotočiti svoje resurse na suđenja optuženima najvišeg ranga koji su osumnjičeni kao najodgovorniji za zločine u nadležnosti Međunarodnog suda unutar rokova strategije okončanja rada. To zahtijeva razvijanje domaćih institucija u državama bivše Jugoslavije koje će biti sposobne prihvatiti predmete proslijeđene u skladu s pravilom 11 bis. Na plan bi takođe pozitivno uticalo ako se dodatni optuženi potvrdno izjasne o krivici. Poboljšana saradnja država članica i odgovarajuće mjere za izbjegavanje prekida zbog isteka mandata sudija ad litem u junu 2005. takođe će pridonijeti sposobnosti Međunarodnog suda da ispuni ciljeve strategije okončanja rada. Takođe treba napomenuti, kao što sam napisao generalnom podsekretaru, pravnom savjetniku, da bi bilo korisno da se izbori za sudije ad litem održe što je ranije moguće u 2005., kako bi se Međunarodnom sudu omogućilo da organizira suđenja na pravovremeni i najefikasniji mogući način.
Govorio sam o nekim poteškoćama u nastojanjima da se ispuni strategija okončanja rada Međunarodnog suda. Vodeći računa o tim poteškoćama, želim jasno reći da je Međunarodni sud u potpunosti predan ispunjenju strategije okončanja rada i neće biti spokojan dok ne uloži sve napore da uspješno ispuni ciljeve strategije. U tom kontekstu, Međunarodni je sud vrlo odlučan u namjeri da učini najviše što može kako bi zaključio sve prvostepene postupke do 2008. Ohrabrilo me priznanje delegata na Generalnoj skupštini, prilikom bavljenja godišnjim izvještajem MKSJ-a od 15. novembra 2004., u vezi s mjerama koje su na Međunarodnom sudu već poduzete radi povećanja efikasnosti i postizanja opimalnih rezultata u odnosu na troškove. Želio bih vas obavijestiti da sudije na svom dnevnom redu imaju dodatne predložene reforme koje bi, ako budu usvojene, znatno uticale na skraćivanje trajanja suđenja, dok bi se istovremeno redovan postupak poštivao u svim pogledima. Nastavit ću izvještavati članice Savjeta i šire članstvo o dodatnim mjerama koje treba preduzeti.
Još nekoliko zaključnih riječi. Uprkos golemom obimu i dosad nezabilježenoj prirodi zadatka, Međunarodni sud je daleko stigao u ispunjavanju cilja Savjeta bezbjednosti da se osigura da osobe odgovorne za ratne zločine, genocid i zločine protiv čovječnosti moraju za njih odgovarati na javnim suđenjima koja zadovoljavaju najviše standarde međunarodnog redovnog postupka. Sudska praksa koju je razvio Međunarodni sud u pitanjima međunarodnog krivičnog prava i međunarodnog krivičnog postupka već je poslužila kao važan izvor za MKSR i druge sudove za ratne zločine koji su osnovani pod okriljem Ujedinjenih nacija i bez sumnje će pružiti smjernice i Međunarodnom krivičnom sudu. Naša ostavšina će uključivati impresivan korpus odluka o materijalnom međunarodnom krivičnom pravu, humanitarnom pravu, ljudskim pravima i što je jednako važno, o međunarodnom krivičnom postupku i dokazima. I dok MKSJ napreduje kroz najaktivnije i najproduktivnije razdoblje svoje istorije, on nastavlja slati bivšoj Jugoslaviji i međunarodnoj zajednici snažnu poruku o odgovornosti. Međunarodni sud će predano nastaviti unaprijeđivati svoje metode rada, svoja pravila i postupke. Ali neće biti dopušteno da strategija okončanja rada kompromitira prava otpuženog u redovnom postupku niti da se stvori prostor nekažnjavanja.
Ponovaljam svoj prijašnji poziv i poziv svojih prethodnika svakoj pojedinoj državi članici da u potpunosti ispuni svoje obaveze kako bi pomogla rad Međunarodnog suda. Dvadeset bjegunaca je još na slobodi i mora biti uhapšeno. Među njima su Radovan Karadžić, Ratko Mladić kao i Ante Gotovina. U tom pogledu, pozivam Savjet bezbjednosti da ima na umu rizike koje za međunarodnu pravdu predstavlja utisak da se bjeguncima daje lažna nada da mogu pobjeći i nadživjeti Međunarodni sud. Sada kada je kraj životnog vijeka Međunarodnog suda na vidiku, moramo zajednički zaštiti od kompromisa nasljeđe pravde, kraj nekažnjavanja i pomirenje u bivšoj Jugoslaviji
*****
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju
Za više informacija stupite u kontakt s našom Službom za medije/komunikacije
Tel.: +31-70-512-8752; 512-5343; 512-5356 Fax: +31-70-512-5355 - Email: press [at] icty.org
Pratite MKSJ na Twitteru i Youtubeu