Komemoracija

genocida u Srebrenici

Mislim da se može sa sigurnošću reći da je ovo dan koji niko od nas nije želio da bude obilježen na ovakav način. Ne zato što komemoracija ovdje ne dolikuje; naprotiv, to je najmanje što možemo da učinimo. Ali razlog za komemoraciju je tužan, a događaji kojih se sjećamo su traumatični. Svi dijelimo žarku želju da se oni nikad nisu desili.

Ali desili su se i mi smo danas ovdje da odamo počast poginulima i da se prisjetimo uzroka i posljedica tragedije koja ih je zadesila. A sjećajući ih se, nadamo se da ćemo spriječiti da se takva zvjerstva ponove. To je, zapravo, jedan od osnovnih ciljeva Međunarodnog suda: ostvarenje pravde razumom, a ne silom; poštovanje osnovnih načela ljudskih prava i prava na zakonit postupak; ukidanje nekažnjivosti putem vladavine zakona, a ne putem osvete.

Sudije Međunarodnog suda su iznijele jasan stav o tome šta se ovdje desilo. Kao što je u predmetu protiv generala Krstića, komandanta Drinskog korpusa vojske bosanskih Srba, nakon što je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju pomno razmotrio sve relevantne dokaze, Žalbeno vijeće izjavilo:

"U svom stremljenju da eliminišu jedan dio bosanskih Muslimana, snage bosanskih Srba izvršile su genocid. One su imale za cilj istrebljenje 40.000 bosanskih Muslimana koji su živjeli u Srebrenici, grupu koja je simbolično predstavljala bosanske Muslimane uopšte.

Svim zarobljenim muškarcima, bosanskim Muslimanima, vojnicima i civilima, starim i mladim, oduzeli su ličnu imovinu i sve na osnovu čega su mogli biti identifikovani, i pobili ih sračunato i metodično samo zbog toga što su bili ono što jesu. Kada su se prihvatile tog genocidnog poduhvata, snage bosanskih Srba bile su svjesne da će šteta koju nanose bosanskim Muslimanima biti trajna.

Žalbeno vijeće nedvosmisleno izjavljuje da pravo osuđuje, odgovarajućim izrazima, ovu duboku i trajnu ranu koja je nanesena, i naziva masakr u Srebrenici njegovim pravim imenom: genocid. Oni koji su za njega odgovorni nosiće ovaj žig i on će služiti kao upozorenje onima koji pomisle da izvrše jedan tako jeziv čin u budućnosti."

Riječi Žalbenog vijeća Međunarodnog suda su savršeno jasne: zločini koji su počinjeni nisu samo ubistva; oni su bili usmjereni protiv jedne konkretne grupe ljudi s namjerom da se ona uništi. Ti su zločini bili tako gnusni da je opravdano dati im najtežu kvalifikaciju: genocid. Na nama sa Međunarodnog suda leži odgovornost da osiguramo da se ljudima koji su ovdje izgubili živote dodijeli pravda, kao i da se onima koji su odgovorni za ove grozne zločine sudi i da se oni kazne.

Napori Međunarodnog suda na provođenju pravde i davanju doprinosa pomirenju u ovoj regiji ostaće nedovršeni, a njegov bilans nepotpun, sve dok su optuženi sa najviših položaja i dalje na slobodi. Umjesno je na ovom mjestu opet uputiti zahtjev da se Radovan Karadžić i Ratko Mladić uhapse i dovedu u Haag. Oni koji i dalje pružaju utočište ovim bjeguncima samo doprinose načelu nekažnjivosti i iskazuju nepoštovanje prema sjećanju na žrtve kojima mi danas odajemo počast. Dovođenjem Karadžića i Mladića pred Međunarodni sud, organi vlasti Srbije ne bi samo ispunili svoje zakonske obaveze prema međunarodnoj zajednici, nego bi postupili i u najboljem interesu svog naroda. Skrivanje ovih bjegunaca mora se okončati ovog, a ne sljedećeg mjeseca; ne sutra, nego danas. Žrtve iz Srebrenice to zaslužuju; pravda to traži od nas.

Ljudska mašta ne može u potpunosti shvatiti pravu prirodu zločina koji su ovdje počinjeni prije deset godina. Ono što je sigurno jeste da puke riječi ne mogu da opišu niti prenesu sav užas tih zvjerstava. Smisao onoga što se desilo upisan je u životima koji su izgubljeni, molitvama koje se i dalje mole, srcima koja i dalje plaču. Solidarišući se sa žrtvama i njihovim najmilijima, mi na Međunarodnom sudu ćemo ustrajati u našim naporima na provođenju pravde i poštovanju osnovnih načela ljudskih prava. I nastojaćemo da svojim radom, na skroman, ali primjeren način, iskažemo poštovanje žrtvama kojih se danas sjećamo.