|
Hag, 20. maj 2003.
JL/P.I.S./754-t
PRVO STUPANJE MIROSLAVA RADIĆA PRED SUD
ZAKAZANO ZA SRIJEDU 21. MAJA 2003.
Obavještavamo Vas da je prvo stupanje Miroslava Radića pred
Sud zakazano za srijedu, 21. maja 2003., u 15 : 00 sati, sudnica I, pred
sudijom Agiusom (Pretresno vijeće II).
Opšti podaci :
Radić je prebačen u Pritvorsku jedinicu MKSJ-a u subotu, 17.
maja 2003.
Miroslav Radić je optužen zajedno sa Miletom Mrkšićem
i Veselinom Šljivančaninom u optužnici koja je potvrđena
7. novembra 1995. Slavko Dokmanović je priključen izmijenjenoj
optužnici koja je potvrđena 3. aprila 1996. Izmijenjena optužnica
je ostala pod pečatom do hapšenja Slavka Dokmanovića od
strane Prijelazne uprave Ujedinjenih naroda za Istočnu Slavoniju
(UNTAES) 27. juna 1997.
U drugoj izmijenjenoj optužnici od 2. decembra 1997., navodi se
da je do kraja augusta 1991., Jugoslovenska narodna armija (JNA) opkolila
grad Vukovar i počela sa neprekidnim artiljerskim napadima na grad,
koji je rezultirao njegovim padom 18. novembra 1991. Posljednjih dana
opsade, nekoliko stotina ljudi potražilo je utočište u
vukovarskoj bolnici.
Prema navodima optužnice, oko 19. novembra 1991., JNA i srpske paravojne
formacije, uz pomoć i podršku Slavka Dokmanovića i pod
zapovjedništvom i nadzorom Mrkšića, Radića i Šljivančanina,
odveli su najmanje 400 ranjenika nesrpske nacionalnosti iz vukovarske
bolnice a zatim oko 300 njih prebacili u jednu zgradu na poljoprivrednom
dobru Ovčara, gdje su ih tukli nekoliko sati. Nakon toga, vojnici
su zarobljenike u grupama od po deset do dvadeset osoba prebacili na lokaciju
između poljoprivrednog dobra Ovčara i Grabova, gdje su ustrijelili
iz vatrenog oružja i na druge načine ubili najmanje 198 muškaraca
i dvije žene. Nakon ubistava, žrtve su na istom mjestu buldožerom
pokopane u masovnu grobnicu.
Prema navodima optužnice, Miroslav Radić je tokom predmetnog
perioda bio kapetan JNA. Zapovjedao je specijalnom jedinicom pješadije
u sastavu Gardijske brigade iz Beograda.
Tačke optužnice
Mile Mrkšić, Miroslav Radić, Veselin Šljivančanin
i Slavko Dokmanović terete se na osnovu individualne krivične
odgovornosti (članak 7(1) Statuta Međunarodnog suda) i, ili
alternativno, krivične odgovornosti nadređenog (članak
7(3)) po:
dvije tačke za teške povrede Ženevskih konvencija
iz 1949. (član 2 - namjerno nanošenje teške patnje;
namjerno ubistvo),
dvije tačke za kršenja zakona i običaja ratovanja
(član 3 - okrutno postupanje; ubistvo) i
dvije tačke za zločine protiv čovječnosti (član 5
- nečovječne radnje; ubistvo).
Dokmanović je umro u Pritvorskoj jedinici MKSJ-a 29. juna 1998.
Postupak protiv njega okončan je 15. jula 1998.
Mrkšić je prebačen u Pritvorsku jedinicu MKSJ-a 15. maja
2002. Odvojena optužnica protiv njega podnesena je 28. augusta
2002.
Postupak prema pravilu 61
U određenim slučajevima kada Međunarodni sud nije bio
u mogućnosti pritvoriti optuženog, pokrenut je postupak u skladu
s pravilom 61 Pravilnika o postupku i dokazima. U postupku prema pravilu
61, pretresno vijeće javno ispituje optužnicu i prateći
dokazni materijal. Ukoliko utvrdi da postoji osnovana sumnja da je optuženi
izvršio neke ili sve zločine za koje se tereti, pretresno vijeće
potvrđuje optužnicu i izdaje međunarodni nalog za hapšenje.
Svrha naloga je da osigura hapšenje optuženog ukoliko prijeđe
neku međunarodnu granicu. Osim toga, pretresno vijeće može
potvrditi, na osnovu dokaza tužioca, da je propust da se nalog za
hapšenje uruči optuženom posljedica propusta ili odbijanja
države da sarađuje s Međunarodnim sudom. Predsjednik suda,
u konsultaciji sa predsjedavajućim sudijama pretresnih vijeća
tada može o tome obavijestiti Savjet bezbjednosti.
Rasprava prema pravilu 61 u predmetu Vukovar održana je 20. i od
26. do 28. marta 1996. Tužitelj je Vijeću predao pismeni dokazni
materijal i predočio svjedočenje nekoliko svjedoka. Među
tim svjedocima bile su i osobe koje su bile prisutne u bolnici u vrijeme
kad je zauzeta, jedna osoba koja je izbjegla navedena masovna ubistva
i jedan vojnik Jugoslovenske narodne armije (JNA) koji je učestvovao
u događajima na tom području.
Dana 3. aprila 1996., Pretresno vijeće je donijelo odluku kojom
je potvrdilo postojanje osnovane sumnje da su optuženi izvršili
zločine za koje se terete. Vijeće je takođe izdalo međunarodne
naloge za hapšenje optuženih. Konačno, Vijeće je smatralo
da se neizvršenje naloga za hapšenje može pripisati odbijanju
SRJ da sarađuje sa Međunarodnim sudom, što je potvrđeno
u svrhu obavještavanja Vijeća sigurnosti.
Dana 24. aprila 1996., Predsjednik Međunarodnog suda je prvi put
prijavio Savjetu bezbjednosti odbijanje SRJ da sarađuje sa Međunarodnim
sudom.
*****
|
