|
Hag, 20. novembra 2000.
JD/P.I.S./540-t
Kompletan tekst govora
predsjednika Jorda-e Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, 20. novembra
2000. u Njujorku.
GOVOR NJEGOVE EKSELENCIJE
SUDIJE CLAUDE JORDA-E, PREDSJEDNIKA MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU
JUGOSLAVIJU, GENERALNOJ SKUPŠTINI UJEDINJENIH NACIJA
Gospodine predsjedniče, ekselencije, dame i gospodo,
Kao i moji prethodnici,
vrlo sam počašćen što ste mi pružili priliku da vam se obratim. Ovo je
simboličan trenutak za mene i, povrh svega, trenutak koji smatram odlučujućim
za budućnost naše institucije.
Ovo je simboličan trenutak
jer je prošlo skoro godinu dana od kako su me moje kolege izbrale za predsjednika
Suda, čime sam dobio novu odgovornost. Ta odgovornost me danas dovodi
pred ovu Skupštinu, kako bih vas izvjestio o tome
šta smo postigli u toku protekle godine.
Ovo je odlučujući trenutak
za budućnost Suda, naročito kad se imaju u vidu velike političke promjene
koje smo nedavno vidjeli na Balkanu. Prošlog februara su građani Hrvatske
izabrali novo rukovodstvo i na taj način pokazali odlučnost da raskinu
sa godinama rata kroz koje su prošli. Prije nekoliko sedmica građani Savezne
republike Jugoslavije su takođe izabrali novog predsjednika i tako priveli
kraju vladavinu gospodina Miloševića
koji je, kao što znate, već
više od godinu dana na optužnici Međunarodnog
suda za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Nedavno je Savezna
Republika Jugoslavija ponovo zauzela mjesto koje je ranije imala u ovoj
Skupštini i zajednici naroda i svi možemo biti zadovoljni tim razvojem
događaja.
Zahvaljujući
tome, možemo se sasvim opravdano nadati da će države Balkana koje su
sve sada punopravne članice Ujedinjenih nacija u cjelosti ispoštovati
svoje međunarodne obaveze i blisko sarađivati u izvršavanju naše misije,
iako im je u ovom trenutku prioritet učvšćivanje demokratije. Pored toga,
naše nade da ćemo suditi visokim političkim i vojnim dužnosnicima koji
su optuženi od strane Suda su sada veće
nego što su ikada bile.
Ipak, u ovom trenutku,
koliko god bile velike naše nade i ambicije,
toliko je velika i naša bojazan da možda nećemo uspeti da ih ostvarimo
dovoljnom brzinom. Svi znaju da trajan povratak miru na Balkanu, ugrožen
ojačanim nacionalizmom, koji je i dalje sigurno utočište, zavisi od brzog
ispunjenja naše misije. Isto tako, svima je jasno da kredibilitet međunarodne
pravde u velikoj mjeri zavisi od uspjeha naše misije kredibilitet koji
se, sada više nego ikad, mora potvrditi u trenutku kada države trebaju
ratifikovati međunarodni ugovor kojim se uspostavlja budući Međunarodni
krivični sud.
Dozvolite mi da sa
vama podijelim tri najvažnija pitanja koja se javljaju u radu Suda i koji
prožimaju cijeli godišnji izvještaj koji smo vam podijelili prije skoro
mjesec dana.
Prvo pitanje:
Iako Sud trenutno radi punim
kapacitetom, suočen je sa do sada nezabilježenom
količinom posla što dovodi do sve većeg zaostatka u vođenju predmeta.
Sud mora završiti reforme koje je započeo ove godine.
Sud radi punim kapacitetom.
Pored istraga koje je vodila
u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, tužilac gospođa Carla Del Ponte je
takođe otvorila mnoge istrage o zločinima koji su učinjeni na Kosovu.
Uz pomoć nekoliko ekperata koje su države članice stavile Sudu na raspolaganje,
njen ured je razgovarao sa preko tri hiljade svjedoka i izvršio nekoliko
hiljada ekshumacija.
Štaviše, u toku samo jedne
godine sudska vijeća su donijela tri
izuzetno važne presude u predmetima koji su bili posebno dugi i komplikovani.
Da bi to učinila, vijeća su mora analizirati nekoliko stotina izjava svjedoka
i nekoliko hiljada dokumenata. U isto vrijeme, donijeli su desetine odluka
u oblastima kao što su zaštita državnih tajni i odgovornost političkih
čelnika oblastima koje su, kao što možete pretpostaviti, izuzetno osjetljive
i na čiji nas širi značaj nedavni događaji stalno
podsjećaju. Dok sam ja ovdje, sudska vijeća stalno zasjedaju kako bi istovremeno
rješavali trinaest slučajeva, od kojih se devet nalaze u pretpretresnoj
fazi, a četiri su u fazi suđenja.
Žalbeno vijeće,
koje takođe donosi odluke po žalbama
na odluke Suda za Ruandu, donijelo je tri presude o meritumu i odluke
po više od petnaest interlokutornih žalbi. Njegova praksa je doživjela
veliki napredak i konsolidovana je po osnovnim pitanjima humanitarnog
prava i međunarodnog krivičnog procesa.
Zaostatak u vođenju
predmeta pred Međunarodnim sudom je sve veći.
I pored značajnih napora,
zaostatak u radu Međunarodnog suda je sve veći.
Nekoliko brojki daje
vrlo jasnu sliku. Na optužnicama Međunarodnog suda se trenutno nalazi
65 osoba. Njih 38 su uhapšeni i trenutno se nalaze u pritvoru u Hagu.
Prema našoj računici i pod pretpostavkom da će svi optuženi biti uhapšeni,
suđenja se neće završiti prije 2007., osim ako ne dođe do promjena na
Sudu!
Ova broj još više uznemirava
budući da ne uzima u obzir aktivnosti
Žalbenog vijeća
koje uskoro može biti preplavljeno sve većim
brojem predmeta u kojima će morati
da odlučuje narednih godina. Ona ne uzima u obzir ni procjene tužioca.
Već
u maju prošle godine, tužilac je najavio svoju namjeru da otvori 36 novih
istraga protiv 150 osumnjičenih, što bi broj optuženih dovelo do preko
200. Kao rezultat toga i na osnovu naših procjena, ukoliko se ne reformišu
politika krivičnog gonjenja, pravila postupka i organizacija Suda, naša
misija će se završiti tek 2016., što je za više od 15 godina.
Ne mogu prihvatiti ovu
situaciju, a da ne preduzmem neophodne reforme. Ne mogu se složiti s tim
da pritvorenici budu lišeni slobode na nekoliko godina, a da oni za to
vrijeme ne znaju šta ih čeka u budućnosti.
Sud mora završiti
svoje reforme.
Ukoliko želimo završiti
svoju misiju što je brže moguće, od vitalne je važnosti da završimo reforme
koje smo započeli prije skoro godinu dana.
Mogu li vas podsjetiti
da smo počeli primjenjivati prijedloge grupe eksperata koju je generalni
sekretar Ujedinjenih nacija zadužio da ih sačini. Ovi prijedlozi su nam
pružili novi pogled izvana na nekoliko aspekata suđenja, a naročito na
ulogu odbrane i mjesto optuženog, kao i na rad Suda.
Mi već primjenjujemo ove
prijedloge.
Tada smo počeli u širem smislu
razmatrati reforme koje bi trebalo napraviti kako bi se osiguralo da se
svim optuženima koji su već u pritvoru i onima koji će biti pritvoreni
sudi unutar razumnih vremenskih rokova. Jasno nam je da nije dovoljno
samo povećati materijalne resurse Suda
i broj zaposlenih kako bi se to postiglo. Najprije, moramo ponovo razmisliti
o strukturi naše organizacije i operativnim metodama, imajući
na umu da predložene promjene moraju biti dovoljno fleksibilne kako bi
se mogle lako prilagoditi budućim potrebama
Suda koje će nove optužnice
i hapšenja neminovno diktirati.
Stoga smo razmotrili nekoliko
zaključaka i analizirali prednosti i mane svakog od njih. Na primjer,
razmotrili smo mogućnost održavanja nekih suđenja izvan sjedišta Suda,
tj. suđenja u državama članicama, uključujući i one na Balkanu. Ovo rješenje
ima smisla: približilo bi Sud lokalnom stanovništvu i doprinijelo nacionalnom
pomirenju. Međutim, pored činjenice da ovaj pristup ne bi promovisao razvoj
jednoobrazne međunarodne krivične pravde, mi takođe vjerujemo da bi to
bilo
preuranjeno. Zbog toga smo se opredijelili za dvostrano rješenje koje
bi trebalo ubrzati proces bez ometanja sistema koji je trenutno u upotrebi
i, naravno, bez ugrožavanja osnovnih prava optuženih. Prvo, to rješenje
ubrzava pretpretresnu fazu time što bi
veći
dio odgovornosti za njeno sprovođenje
pao na kvalifikovane pravne stručnjake, što bi sudijama dalo mogućnost
da svo svoje vrijeme posvete samom vođenju pretresa. To bi takođe povećalo
kapacitet Suda za vođenje suđenja time što bi stvorilo grupu ad
litem sudija iz država članica
koji bi bili zaduženi da odlučuju u određenim predmetima po potrebi.
Takvi prijedlozi koji zahtjevaju
izmjene u Statutu Suda su trenutno na razmatranju pred Savjetom bezbjednosti
koji, čini se, prema njima ima pozitivan stav. Htio bih se državama članicama
organizacije na tome toplo zahvaliti.
Međutim, imajući na umu da
će ovo dvostruko rješenje biti u potpunosti djelotvorno samo ako budu
provedene i druge unutarnje reforme, mi se krećemo u novim smjerovima
koji od vas ne zahtjevaju nikakva dodatna sredstva. Mi takođe moramo iznaći
efektivnija pravila za raspolaganje dokazima i njihovo izvođenje, ojačavajući
istovremeno kontrolu sudija nad odvijanjem pretresa s ciljem ubrzavanja
suđenja optuženima, naravno, uz dužno poštovanje pravičnosti.
Dalje, da bismo postigli ovaj cilj, tri organa Suda moraju bolje sarađivati
kako bi ispunili svoj mandat. Ovom pitanju ću se vratiti kasnije.
Ukoliko bi ove reforme bile usvojene, naš
ograničeni mandat bio bi ostvaren mnogo ranije. Ako svi optuženi budu
uhapšeni, trebali bismo završiti naš posao oko 2007., a ne 2016., što
je 9 godina ranije.
Drugo pitanje:
Uprkos svom ograničenom mandatu, čini
se da će Sud biti prsiutan još dosta dugo.
Tribunal je dobio
ograničen mandat.
Kao ad hoc institucija,
Sud ostvaruje svoj cilj koji mu je zadat rezolucijom 827 Savjeta bezbjednosti,
a to je ponovno uspostavljanje mira i pomirenje na Balkanu kroz suđenje
osobama odgovornim za ratne zločine.
Od Suda, kao takvog, ne očekuje se da traje
duže od ostvarenja svoje misije. Ja bih čak rekao da on mora postići svoje
ciljeve u najkraćem mogućem roku. U pitanju je ne samo pravo optuženog
da mu se sudi bez nepotrebnog odgađanja, već i pouzdanost svjedočenja.
Vremenom svjedočenje postane suviše neodređeno da bi se moglo
koristiti kao osnova za donošenje presude.
Ako mogu u vezi s ovim da podsjetim, sada je već deset godina otkada su
počinjeni zločini čijim počiniocima danas sudimo. Međutim, u pitanju je,
iznad svega i što je najbitnije, kredibilitet međunarodne pravde. Ako
ne učinimo ništa ubrzo, oni glasovi koji pozivaju na pomirenje uslovljeno
prilikama na terenu, koje je kao takvo krhko, nadglasaće postepeno one
koji pozivaju na zahtjevnu i ponekad bolnu primjenu pravde. Samo pravda
može garantovati dugotrajan mir.
Čini se da će Sud
biti prisutan još dugo.
Čini se da se Sud više razvija u instituciju
koja očekuje da se vremenom nastavi njeno širenje nego što ostaje kao
privremena institucija, što se čini paradoksalnim. Podaci koje sam vam
ranije dao jasno svjedoče o ovome. Ako mogu da ponovim, nastavimo li raditi
ovakvom brzinom, trebaće nam najmanje petnaest godina da ostvarimo naš
mandat. Osoblje i budžet Suda, oboje u stalnom porastu, takođe govore
o tome. Sada je na Sudu zaposleno gotovo hiljadu ljudi i njegov godišnji
budžet je porastao na preko 100 miliona dolara.
Svi organi Tribunala
moraju zajednički težiti ostvarenju njegovog mandata.
Kako možemo promijeniti ovaj način razmišljanja?
Moje kolege i ja smo u potpunosti svjesni da naša misija ima kraj i da
nemamo neograničena sredstva na raspolaganju da je ostvarimo.
Mi, naravno, moramo racionalizirati način
na koji radimo, ali isto tako moramo i bolje koristiti sredstva koja nam
vi dajete. Kao što sam maločas rekao, to podrazumijeva reformu rada, pa
čak i struktura Suda.
Za nekoliko sedmica ja ću mojim kolegama, Tužiocu i Sekretaru Suda, također
predložiti daljnje mjere koje će omogućiti organima Suda da postave svoje
dugoročne prioritete vezane za suđenja i da bolje sarađuju u njihovom
ostvarivanju u najkraćem mogućem vremenu.
Treće i posljednje pitanje:
Sud je istovremeno
nezavisan i zavisan od država članica Međunarodne zajednice.
Ovo pitanje je još važnije s obzirom da nas
često kritikuju da smo pristrasni i da nismo nezavisni vis-a-vis
država čijim državljanima sudimo.
Sud je nezavisan.
Možda je izlišno ovdje podsjećati da Statut
pruža sudijama sva jamstva nezavisnosti i nepristrasnosti koje vršenje
njihovih funkcija zahtijeva. Statut takođe priznaje pravo Tužioca da bez
uplitanja sa strane odredi politiku krivičnog gonjenja koju namjerava
provoditi.
Ovo su osnovni principi o kojima ovisi kredibilitet
Suda u očima balkanskih naroda. Mi ne možemo tvrditi da im pružamo pravdu
ili da pridonosimo obnavljanju mira u bivšoj Jugoslaviji ako im ne obezbijedimo
sva potrebna uvjerenja o neutralnosti.
Sud zavisi od država Međunarodne
zajednice.
Ipak, provođenje garancija nezavisnosti
i nepristrasnosti zavisi iznad svega od primjene i poštivanja pravnih
odluka od strane naroda koje one obavezuju. Mi nemamo sopstvenu policiju
da provodi naše odluke. Drugim riječima, nemamo onaj dio izvršne vlasti
koji posjeduju svi sudski sistemi. Ovo pokazuje kako smo u potpunosti
zavisni od vaše podrške u hapšenju ratnih zločinaca i prikupljanju dokaza.
S tim u vezi, primijetio sam da se pozicija
Suda umnogome poboljšala tokom protekle godine. Trideset i osam optuženika
se trenutno nalazi u pritvoru u Hagu, od kojih je njih trinaest uhapšeno
tokom pomenute godine. Tužiteljica je takođe primila značajnu količinu
dokaza koji su joj omogućili da postigne
značajan napredak u istragama.
Ovaj uspjeh je ponajprije rezultat povećane
saradnje svih država koje blisko sarađuju sa Sudom preko međunarodnih
organizacija, tačnije SFOR-a i KFOR-a. On također proizilazi iz saradnje
koju nam pružaju države na Balkanu,
posebno entiteti Republike Bosne i Hercegovine i, odnedavno, Republike
Hrvatske.
Sve države moraju bolje sarađivati
sa Sudom.
Zbog ovog napretka, međutim, ne smijemo
zaboraviti da su najviši politički i vojni dužnosnici koje je Sud optužio
još uvijek na slobodi. Upravo ovi optuženici, visoki vojni lideri i vladini
službenici, moraju najprije odgovarati za svoja djela pred međunarodnim
sudom koji je garant mira i sigurnosti čovječanstva. Ustvari, oni, prije
bilo koga drugog, ugrožavaju međunarodni javni
red, čiji smo mi jedan od čuvara.
Kao i moji prethodnici, ja ću
pozvati države članice, a posebno države nastale raspadom bivše Jugoslavije,
da osiguraju da svi optuženi koji se nalaze na njihovim teritorijama,
budu uhapšeni i dovedeni pred Sud. Kao što sam na početku rekao, napredak
demokratskih snaga u Hrvatskoj i Saveznoj Republici Jugoslaviji je, po
opštem priznanju, razlog za nadu. U tom smislu, meni je drago da će beogradski
ured za vezu Međunarodnog suda biti ponovo otvoren. Takođe sam radostan
da
će Outreach Programme za Balkan biti u mogućnosti da iskoristi ovo otvaranje.
Međutim, sve dok ove države ne ispune sve svoje međunarodne obaveze, koje,
ako mogu da vas podsjetim, proizilaze iz Povelje Ujedinjenih nacija, one
ne mogu smatrati da su u potpunosti
ponovo zauzele svoje mjesto u zajednici nacija.
Završiću podsjećanjem da nas je historija
učila da sve dok dužnost provođenja pravde nije istinski ostvarena, avet
rata se može ponovo pojaviti, ponekad i nekoliko generacija kasnije. Svi
smo mi danas odgovorni tim generacijama za uspjeh našeg poduhvata. Naš
uspjeh je posebno važan pošto od njega umnogome zavisi budućnost
Međunarodnog krivičnog suda. Mi ne
smijemo dopustiti da nam isklizne iz ruku ova jedinstvena i historijska
prilika da pokažemo da sud koji ste vi uspostavili može pridonijeti obnavljanju
pravednog i trajnog mira u područjima razorenim sukobom.
Danas, kao i uvijek, Sud zna da se njegov
glas čuje. U ime svih onih koji rade na Sudu, želim da izrazim svu svoju
zahvalnost za vašu neprekidnu podršku.
Hvala vam za pažnju.
|
